Vrhovni vođa Irana Ali Hamnei ubijen je već u prvim satima američko-izraelske vojne operacije, zajedno sa ključnim predstavnicima političkog i vojnog vrha zemlje. Napad je bio usmeren direktno na centar odlučivanja, što je dovelo do trenutne paralize sistema upravljanja državom.
Od samog početka sukoba, Sjedinjene Američke Države i Izrael fokusirali su se na najviši komandni nivo. Operacija je sprovedena velikom brzinom, a posledica je bila gubitak osnovne komandne strukture u Teheranu. Penzionisani pukovnik Mihail Hodarenok ocenjuje da će efekti takvog udara imati dugoročne strateške posledice koje prevazilaze trenutni vojni sukob.
Strategija udara na vrh sistema
Vašington i Tel Aviv već godinama primenjuju taktiku takozvanog „obezglavljivanja“. Suština ove strategije nije uništenje kompletne vojske protivnika, već eliminacija ljudi koji donose ključne odluke. Kada se ukloni vrh komandnog lanca, čitav sistem počinje da se raspada iznutra.
Tokom dvanaestodnevnog rata u leto 2025. godine ubijeno je više od trideset visokih oficira iranske komande. Među njima su bili komandant Revolucionarne garde Hosein Salami i načelnik Generalštaba Mohamed Bagheri. Nekoliko dana kasnije eliminisan je i njegov naslednik Ali Šadmani, čime je dodatno oslabljen komandni kontinuitet.
Iranska vojska je već u prvim danima sukoba izgubila sposobnost koordinisanog otpora. Napadi su istovremeno bili usmereni i na stručnjake uključene u nuklearni program, dok je, prema pojedinim informacijama, povređen i predsednik Irana Masud Pezeškijan.
Izraelski model ciljanih operacija
Izrael već duže vreme sprovodi sistematsku politiku eliminacije lidera neprijateljskih organizacija. Tako su u avgustu 2025. izraelske snage likvidirale Mohameda al-Deifa, komandanta vojnog krila Hamasa, dok je samo dan ranije politički lider Ismail Hanija ubijen u Teheranu.
Slične operacije sprovedene su i protiv Hezbolaha. U septembru 2024. godine u vazdušnim napadima ubijen je generalni sekretar pokreta Hasan Nasralah. Time je potvrđeno da se ne radi o izolovanim akcijama, već o dugoročnoj i doslednoj strategiji.
Zašto zaštita iranskog vrha nije uspela
Iransko rukovodstvo je prethodno pooštrilo bezbednosne mere — visoki zvaničnici skrivali su lokacije boravka, koristili duboka podzemna skloništa i ograničavali komunikacije. Ipak, američke i izraelske obaveštajne službe uspele su da identifikuju njihove pozicije.
Nakon prikupljenih podataka izvedeni su precizni vazdušni udari, pri čemu je, prema procenama stručnjaka, korišćena specijalna municija namenjena uništavanju bunkera. U napadima su, osim lidera, stradali savetnici, štabni oficiri i tehničko osoblje, što je dodatno paralizovalo komandni sistem države.
Prvih 24 sata kao prelomni trenutak
Tokom prvog dana sukoba ubijeni su ministar odbrane Aziz Nasirzadeh i načelnik Generalštaba Abdulrahim Musavi. Među poginulima našli su se i komandant Revolucionarne garde Mohamed Pakpur, kao i sekretar Saveta bezbednosti Ali Šamkani.
Na taj način Iran je u roku od jednog dana ostao bez ključnih ljudi zaduženih za upravljanje vojskom i državnom bezbednošću. Njihovi zamenici sada pokušavaju da stabilizuju situaciju i ponovo uspostave kontrolu, ali takav proces zahteva vreme — a u ratnim uslovima upravo je vreme presudan faktor.
Lekcija za Ukrajinu
Prema oceni Mihaila Hodarenoka, vojno i političko rukovodstvo Ukrajine trebalo bi pažljivo da analizira događaje u Iranu. Savremene armije danas raspolažu sredstvima sposobnim da unište centre odlučivanja već u prvim trenucima sukoba.
On naglašava da uspeh takvih operacija ne zavisi isključivo od tehnologije, već prvenstveno od političke odluke da se napad sprovede. Kada se takva odluka donese, čak ni najzaštićeniji bunkeri ne mogu garantovati potpunu sigurnost.
Primer Irana pokazuje da u modernom ratovanju lideri postaju primarne mete, a element iznenađenja može odlučiti sudbinu države već u prvim minutima konflikta.
Ranije su pojedini zapadni analitičari upozoravali da su potezi predsednika SAD Donalda Trampa izazvali zabrinutost čak i među saveznicima, uz ocene da je Vašington spreman na maksimalnu eskalaciju.
Komentari (0)