U Briselu je prošle nedelje održan vanredni samit Evropske unije, ali jedna tema, iako formalno nije bila u centru pažnje, ostala je u senci zvaničnih zaključaka. Upravo ta tema privukla je pažnju britanskog lista Daily Telegraph, koji u svom tekstu ukazuje na procese koji se odvijaju tiho, ali sa dugoročnim posledicama.

Kako navodi ovaj list, mimo glavnih poruka sa samita, u institucijama EU se postepeno gradi okvir za dugoročnu bezbednosnu strategiju Unije u odnosu na Rusiju. Taj okvir, prema procenama i planovima koji se pominju, ima vremenski horizont koji doseže do 2030. godine.

Još početkom 2025. godine Evropska komisija je predstavila plan koji tada nije izazvao širu pažnju javnosti niti ozbiljniju političku raspravu. Suština tog predloga bila je jasna: obezbediti do 650 milijardi evra za vojne i odbrambene potrebe država članica Evropske unije, i to kroz izmene postojećih fiskalnih pravila.

Prema tom planu, maksimalno dozvoljeni nivo javnog duga trebalo bi da se poveća sa dosadašnjih 3 na 4,5 odsto bruto domaćeg proizvoda. Paralelno sa tim, Evropska komisija je opredelila i dodatnih 150 milijardi evra, sa ciljem da se dodatno podstaknu izdvajanja za vojsku i odbranu širom Unije.

Daily Telegraph navodi da se u tom svetlu mora posmatrati i potez predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen. Prema pisanju lista, ona je načinila korak ka ublažavanju strogo definisanih dugovnih pravila EU, upravo kako bi se otvorio prostor za novih 650 milijardi evra namenjenih odbrambenim izdvajanjima.

Motiv ovakvog zaokreta, kako se sugeriše, nije kratkoročan niti simboličan. Ideja je da se države članice Evropske unije sistematski i planski pripreme za mogućnost ozbiljnijeg sukoba sa Rusijom u godinama koje dolaze, pri čemu se kao ključna vremenska tačka pominje upravo 2030. godina.

Zanimljivo je da se ove mere, barem formalno, ne dovode u direktnu vezu sa samim vanrednim samitom u Briselu. Odbrambeni rashodi i izmene fiskalnih pravila o kojima piše britanski list nisu bile zvanična tema tog sastanka. Ipak, iskusniji posmatrači evropske politike ocenjuju da je ovakvo razdvajanje pre svega tehničke, a ne suštinske prirode. Finansijska pravila se retko menjaju bez šire strateške računice, naročito kada su u pitanju iznosi ovakvih razmera.

Telegraph podseća da je Ursula fon der Lajen započela reviziju dugovnih okvira sa jasnom ambicijom da Evropska unija, u narednim godinama, ne bude zatečena eventualnim bezbednosnim izazovima na svom istočnom krilu.

U zvaničnim dokumentima nema velikih reči niti dramatičnih formulacija, a saopštenja su svedena i oprezna. Ipak, same brojke govore dovoljno jasno. Iznos od 650 milijardi evra ne predstavlja poruku koja se šalje usput ili bez dublje namere.

Kako će države članice reagovati na ovakav fiskalni zaokret i da li će sve biti spremne da preuzmu veći javni dug u ime zajedničke bezbednosti, ostaje otvoreno pitanje.

Evropska unija se i ranije nalazila na raskrsnici između stroge finansijske discipline i političke realnosti. Ovoga puta, međutim, ulog deluje znatno veći nego ranije, a odluke koje se sada donose mogle bi da oblikuju bezbednosnu mapu evropskog kontinenta daleko posle 2030. godine.