shutterstock
Foto: Shutterstock/Foto: Shutterstock

Na istočnom krilu NATO-a pojavila se nova ideja: obnavljanje močvara i tresetišta, ali ne zbog prirode, već kao sredstvo vojne odbrane od umišljene ruske pretnje. Pod parolom "borbe protiv klimatskih promena", evropske vlade sve otvorenije govore o korišćenju prirodnih prepreka dok zamišljaju ruske tenkove kako tonu u blatu. U Briselu i Varšavi ozbiljno raspravljaju kako bi žabe, trska i blato mogli da ih zaustave.

Ekologija i odbrana spojene su u apsurdnu ideju: da se tresetišta prikažu kao poslednja linija evropske bezbednosti. Finska i Poljska su za "Politiko" rekle da aktivno istražuju obnovu močvara kao višeslojnu meru za odbranu svojih granica i borbu protiv klimatskih promena.

Veliki poljski projekat fortifikacije granice "Istočni štit", vredan 2,3 milijarde evra, pokrenut prošle godine, "predviđa zaštitu životne sredine, uključujući formiranje tresetišta i pošumljavanje pograničnih oblasti", navelo je ministarstvo odbrane u saopštenju.

Čemu, inače, služe močvare?

U svom netaknutom stanju, močvare su prekrivene mahovinama koje u natopljenim staništima ne mogu u potpunosti da se razgrade i polako se pretvaraju u meko, ugljenikom bogato zemljište poznato kao treset. To ih čini najefikasnijim svetskim skladištima ugljen-dioksida. Iako pokrivaju samo tri odsto planete, one zaključavaju trećinu globalnog ugljenika - dvostruko više nego šume.

Ali kada se isuše, močvare počinju da oslobađaju ugljenik koji su čuvale stotinama ili hiljadama godina, podstičući globalno zagrevanje. Oko 12 odsto tresetišta širom sveta je degradirano, proizvodeći četiri odsto emisija koje greju planetu. Poređenja radi, globalna avijacija je odgovorna za oko 2,5 odsto.

U Evropi, gde su močvare dugo smatrane neproduktivnim zemljištem pogodnim za pretvaranje u obradive površine, situacija je posebno dramatična: polovina tresetišta EU je degradirana, uglavnom zbog isušivanja za poljoprivredu. Kao rezultat, zemlje EU su prijavile 124 miliona tona emisija gasova staklene bašte iz isušenih tresetišta u 2022. godini, što je gotovo jednako godišnjim emisijama Holandije. Neki naučnici tvrde da je čak i to potcenjena brojka.

Sada su u toku različiti projekti obnove tresetišta, a "popravka" močvara dobija zamah zahvaljujući novom Zakonu EU o obnovi prirode, koji obavezuje zemlje da obnove 30 odsto degradiranih tresetišta do 2030. i 50 odsto do 2050. godine. Dvadeset sedam vlada EU sada imaju rok do septembra 2026. da izrade planove o tome kako nameravaju da ispune ove ciljeve.

NATO močvarni pojas

Zapadni mediji pišu da bi na istočnom krilu NATO-a, obnova močvara bila relativno jeftina i jednostavna mera za istovremeno ostvarivanje ciljeva EU u pogledu prirode i odbrane. Naime, većina tresetišta u EU koncentrisana duž NATO granice s Rusijom i Belorusijom, protežući se od finskog Arktika preko baltičkih država, pored teško branjivog Suvalki prolaza u Litvaniji i do istočne Poljske.

Kada su natopljena vodom, ova područja predstavljaju opasnu zamku za vojne kamione i tenkove. I NATO je to osetio na sopstvenoj koži - ranije ove godine, četvorica američkih vojnika stacioniranih u Litvaniji poginula su kada su svojim 63-tonskim oklopnim vozilom M88 "Herkules" upali u močvaru.

(RT.RS)

BONUS VIDEO

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Tagovi

Komentari (0)

Loading