Za Šolakovog novinara Slobodana Georgieva milijardu dolara investicija koje su dogovorene u Kini i put predsednika Srbije Aleksandra Vučića u Kinu predstavljaju “city break”, kaže medijski analitičar Uroš Piper, koji ne krije da je šokiran ovakvim izjavama.

Neverovatno je, konstatuje Piper, da bilo kakav uspeh Srbije oni pokušavaju da unize, ponize i pokvare:

Prosto, takvi su ljudi. Ništa gde Srbija napreduje njih ne interesuje. Ali još smešnije od toga je nešto što niko nikada do sada nije ni pokušao da kaže – da predsednik Srbije nije vredan čovek. Čak ni najveći politički protivnici, koji se ne slažu sa njim, nikada nisu dovodili u pitanje njegovu posvećenost državi, funkciji koju obavlja i njegovu radnu etiku.

Laž dana

Piper zatim navodi još nekoliko činjenica:

Čovek koji ustaje u pola šest ili šest ujutro, a leže u jedan posle ponoći, da neko kaže za njega da ide na city break? I to kaže čovek koji dođe u redakciju u 11 pre podne, a izađe u 13 časova. I to govore blokaderi.

Dodaje da o lenjosti blokadera može lično da svedoči, kao i da raspolaže činjenicama koje to potvrđuju.

Neke od njih poznajem, i iz medija i iz politike. Tri sata radnog vremena dnevno, ako može, i da se smanji na tri radna dana nedeljno. Imali smo nekadašnjeg predsednika Srbije koji je dolazio u deset, a izlazio u dva popodne iz kancelarije. Imamo i jednog lidera opozicione politike iz DSS-a koji je stalno umoran, koji je dolazio u stranku jednom nedeljno na sat ili dva, a na tribinu odlazio jednom mesečno u dva opštinska odbora. I to su vam oni – lenji, dosadni, uspavani i pospani - navodi Piper.

Žalosno je, kaže Piper, što misle da na takav način mogu da vode Srbiju:

I onda drugima, koji nisu takvi, koji su vredni i radni, kažu da idu na city break. E, to je ta sramota. Sve je poremećeno. Ali, kao što uvek kažem, nema veze. Narod to vidi. Stižu izbori, neki će biti poslati na medijsko smetlište istorije, a neki na političko smetlište istorije.