Ulazak policije u zgradu univerziteta u Beogradu, po nalogu višeg javnog tužilaštva, zbog smrti studentkinje na Filozofskom fakultetu, otvorio je ozbiljan sukob države i akademske zajednice. Dok nadležni tvrde da je reč o zakonitoj istrazi, univerzitet govori o pritisku i o narušavanju autonomije. Gde je granica između istrage i pritiska i da li zakon ostavlja prostor za dilemu ili je sve jasno?

Za TV K1 govorio je advokat Dragoslav Ljubičanović.

Kada policija ulazi u instituciju poput univerziteta po nalogu višeg javnog tužilaštva, ima li tu uopšte prostora za tumačenje? Ili je to isključivo pravna procedura i ne ostavlja nam ni malo prostora za naše gledište kako to treba ili kako izgleda?

"Taj prostor za naše gledište otvorili su oni koji su moje struke a na pogrešan način su to interpretirali. Dakle, u ovoj situaciji nema nikakve dileme da li su pravosudni organi imali pravo i obavezu da uđu, s obzirom da se tamo desila tragedija. Dakle, bili su dužni da preduzmu radnje iz svoje nadležnosti kako bi utvrdili sve relevantne činjenice i okolnosti pod kojima se ta smrt desila. A sada oni koji tvrde da je to vid pritiska zloupotrebljavaju pojam koji se naziva autonomija univerziteta i odnosi se na nešto sasvim drugo", kaže Ljubičanović.

A oni to predstavljaju kao nezakonit pritisak i narušavanje autonomije?

"Pazite, postupanje pravosudnih organa u svom delokrugu po naredbi tužioca, po naredbi suda, apsolutno nema veze sa autonomijom univerziteta. Autonomija univerziteta izričito znači, i na osnovu Ustava i na osnovu zakona, samo samoregulaciju i potpunu autonomiju u donošenju nastavno-naučnih planova, programa i sprovođenje tih nastavnih aktivnosti. A ne da li je prostor univerziteta i fakulteta izuzet od postupanja policije odnosno tužilaštva."

Dakle autonomija univerziteta niti bilo koje druge...

"Ni u jednom segmentu ne sprečava..."

Ne ograničava sprovođenje istrage.

"Tako je", decidan je advokat.

Ali hajmo sad malo detaljnije, šta kaže zakon? Evo ponoviću, da li postoji bilo koja institucija u državi koja je zaštićena od istražnih radnji ako je u pitanju moguće krivično delo?

"Jedini prostor u Republici Srbiji i tako i svakoj drugoj državi jesu prostori diplomatskih predstavništava. Koji su eksteritorijalni. Znači mi nismo nadležni da tamo postupamo. Međutim sve ustanove, sva pravna lica, sva privatna lica su u nadležnosti postupanja pravosudnih organa Republike Srbije pod određenim zakonskim uslovima. Znači ulazak u te prostore je i te kako dozvoljen pod određenim zakonskim uslovima. Ovde se brkaju dva pojma, jedno je da li smeju da uđu i da li je to zabranjeno autonomijom univerziteta. Autonomija univerziteta se ni u jednom svom segmentu ne tiče postupanja pravosudnih organa u sklopu sprovođenja istražnih radnji i istrage povodom izvršenja teških krivičnih dela na teritoriji Republike Srbije pa i na teritoriji koju koristi univerzitet", kaže Ljubičanović.

I onda šta imamo ovde? Ako ja dobro shvatam vi me ispravite. Ovde dakle imamo u ovom slučaju je ključna dilema šta, pravna ili politička? Ako je tako, kako ih onda razdvajamo?

"Nažalost videli smo i svedoci smo da se u proteklih više od godinu dana te dve stvari i te kako prepliću, mešaju a negde mi se čini i namerno mešaju. Kao što su se mešale u vezi predmeta i događaja vezano za urušavanje nadstrešnice tako isto se i sada zloupotrebljavaju i mešaju. Iz onoga što vidimo što dolazi od strane gospodina Đokića koga namerno neću osloviti sa rektor jer u ovoj situaciji ne postupa kao rektor već postupa kao građanin Republike Srbije koji se bavi politikom odnosno možda je odgovoran za neko izvršenje nekog inkriminisanog dela."

I šta kaže slovo zakona, šta bi trebalo sad...

"Pa kaže da ono što on trenutno radi predstavlja zapravo iznošenje njegove odbrane. Vidimo da njegov advokat prebacuje krivicu na studente, govoreći da to što je nađeno, zatečeno, otkriveno u prostoru rektorata nije nešto što pripada Đokiću nego da je to nešto što pripada studentima. Videli smo i da je danas u toku dana izgleda u toku akcija iznošenja nekog materijala iz prostora rektorata, što po mom najdubljem uverenju predstavlja da je neko zaista zlonamerno, da je neko zlonamerno tome savetovao ta lica da li su to studenti ili ko već, ja ne znam. Da bi time pokazao i skrenuo trag odgovornosti ka njima a sa gospodina Đokića", kaže Ljubičanović.

Ko će snositi odgovornost ukoliko se bude utvrdilo da su postojali bezbednosni propusti? Jesu to pojedinci? Je l' to uprava? Je l' to institucija kao celina? Kako sad to ide?

"U toj situaciji, ne pričam sad o krivično-pravnoj odgovornosti za ukoliko postoji vezano za samu smrt. U toj situaciji ukoliko je bilo bezbednosnih propusta, a po svemu sudeći jeste bilo propusta, odgovorni su rektor za ono što se dešava u prostoru rektorata i drugih univerzitetskih objekata i dekan za ono što se dešava u prostoru fakulteta. Jer oni su ti koji su jedini pozvani da dozvole ili ne dozvole da se odstupi od redovnih nastavnih, naučnih i obrazovnih aktivnosti predviđenih u radnom vremenu univerziteta. I svi smo, mislim da je to nesporno, svedoci da su upravo oni dozvolili boravak ovih lica, koja se tom prilikom nisu bavila nastavno-naučnim radom, učenjem ili studiranjem, već po svemu sudeći politikom. I mi ne znamo ni u tom konkretnom događaju šta je sve bila posledica ali su bili u vremenu kada nije dozvoljen rad fakulteta, nije dozvoljen boravak na fakultetu. Po meni, da su imali trunku savesnosti oni su trebali tog istog dana da kažu, dođite da oni zovu policiju i tužilaštvo šta je to što treba da omogućimo..."

Ostatak intervjua pogledajte na snimku iznad.