- Mi nismo napustili manastir Devič, mi smo bukvalno izbačeni. Naša je jedina želja i jedine misli su nam uperene u Devič i jedino želimo da se tamo što pre vratimo - ovako su govorile monahinje manastira devič koji je razoren tokom martovskog pogroma 2004. godine. 

Dok su pokazivale ruševine koje su ostale posle albanskih vandala, jecale su. Na zidovima su se videli tragovi paljevina, ali i natpisi "UČK" po zidovima. 

A one - imale su samo jednu želju:

 - Sada kad bi nam rekao da se vratimo, odmah bi se vratile. 

Inače, manastir Devič izgrađen u prvoj polovini 15. veka u potpunosti je stradao u nasilju koje je počelo 17. marta 2004, i trajalo do 19. marta.

Eparhija raško-prizrenska 18. marta 2004. primila je informaciju da je KFOR evakuisao monahinje iz manastira Devič kod Srbice, koji je okružilo najmanje 1000 naoružanih Albanaca. Čim su monahinje evakuisane, manastir je opljačkan i spaljen.

 Ipak, pogrom 2004. kad je manastir uništen nije jedini slučaj kad je on paljen i pljačkan u skorijoj istoriji – samo od dolaska KFOR-a na Kosovo i Metohiju u junu 1999, manastir je više puta pretrpeo vandalske napade, požare i pljačke.

Ipak, na čudesan način, manastir je vaskrsao i obnavlja se, tamo su se vratile monahinje na čelu s mati Anastasijom. Crkva je u potpunosti obnovljena – krov, zidovi, podovi. Obnovljen je i zvonik. Iako su freske originalnog živopisa iz 1578, kao i one nastale kasnije, uništavane u više navrata, radove na obnovi živopisa izvela je SPC i sam manastir Devič.