OTVORIO DUŠU Epidemiolog Predrag Kon govori za Alo! Teže mi je sada nego u ratu
Foto: ALO / Aleksandar Nalbantjan

Grafit su pisali mladi ljudi, boli me što Srbi malo znaju o Holokaustu

Kada biste sada seli oči u oči s čovekom koji je ispisao grafit „Kon jednako Mengele“, šta biste mu rekli?

- Te osobe su uhvaćene, radi se o mladim ljudima. Mislim da nije moje da ih edukujem. Ono što je vrlo teška istina je da se jako malo zna o Holokaustu u Srbiji, i nadam se da će se to uskoro menjati. Neću da objašnjavam sam taj natpis. To je teška uvreda. I kad se pominje narod, a imate neke koji su pominjali narod, i pominje se satiranje naroda u kojem ja učestvujem, ne možete shvatiti koliko je to duboka i teška uvreda. Satiranje naroda je praktično genocid. To je nešto što je neko izjavio javno i sa kim ću se suditi dokle god budem mogao. Zašto? Jer nakon takve poruke o tome da učestvujem u satiranju naroda, osvanuo je grafit.

 

OTVORIO DUŠU Epidemiolog Predrag Kon govori za Alo! Teže mi je sada nego u ratu

Foto: ALO / Aleksandar Nalbantjan

 

Ko vas je najviše oduševio, a ko najviše razočarao u pandemiji?

- Najviše me je oduševila reakcija rukovodstva države, pogotovo na samom početku. Moram reći da tu mislim na predsednika Vučića. Najviše me je razočaralo neverovanje u sopstvenu struku jednog dela građana i jednog dela same struke. Stalno se govori „udruženi protiv kovida“. Mi se nadamo da smo udruženi, međutim, neka postupanja nisu baš takva bila. Važno je koliko je to uticalo na poverenje, odnosno na nepoverenje i koliko, na kraju krajeva, sada utiče na dizanje ruku od svega. Trenutno imamo situaciju da je naš narod toliko zasićen da se ponaša kao u nekim ratnim zbivanjima, kad iz očaja smatra da je bolje i izginuti nego živeti tako. 

Bili ste u ratu, a ovo sad je rat neke druge vrste. Kada vam je bilo teže?

- Neuporedivo teže je sada. Ja sam i u tim ratnim dešavanjima uz sebe imao gitaru i pevao stalno, gotovo svaki dan. Ovde nisam uzeo u ruke gitaru od februara 2020. 

Da li ste nekada rekli sebi šta će ti sve ovo, diži ruke od svega?

- Imao sam zdravstvenih problema, zbog toga sam od samog početka razmišljao da li da prihvatim ovu odgovornost. Imao sam zdravstvenih problema i u toku svega ovoga, ali sam se trudio da se to ne vidi. Sad sam dobro, potrebno je da se čuvam više nego dosad, to je jedino.

Koja je najžučnija rasprava koju ste vodili oko korone, a da je iz svakodnevnog života, ne sa sednice Kriznog štaba?

- Bilo je mišljenja i nekih mojih prijatelja i rodbine o tome da ne treba da učestvujem u ovome, najpre zbog zdravstvenog stanja. Jedina koja je apsolutno uvek bila uz mene jeste supruga. I to moram da naglasim: ona nikad, ni u jednoj situaciji, nije poklekla i rekla mi šta će ti ovo. S druge strane, nakon što sam odlučio da ostanem u ovome, ne znam kako bih preživeo da sada odstupim, profesionalno, etički, moralno. Mislim da ovde moram ostati do kraja.

Šta vas ljudi najčešće pitaju na ulici?

- Najčešće mi čestitaju, a pitaju me za konkretne događaje, za rođaka, dete, prijatelja... Potpuno nepoznati ljudi me pitaju konkretne stvari. Ipak, najčešće su to čestitanja, izjave velike podrške. Nažalost, imam gotovo redovno i neki negativni komentar i dobacivanje, sad je vezano za doček Nove godine. Mogu da razumem i bes, jasno mi je da me ljudi psuju što pričam da ne treba da bude dočeka. Međutim, obaveza je da čuju to. Jasno je da je vest o omikronu došla na vreme, otkrio se. Druga je stvar što je došao u nezgodno vreme. Ja omikron svakako nisam naručio, a ideja da je to igra globalnih razmera je izmišljotina na osnovu koje se prave sve konstrukcije. Nadzorni sistem postoji. Kao kanarinac koji u rudnicima treba da ukaže na postojanje metana, to jest da prestane da peva i da upozori druge. Dok god peva, dobro je. Ja i dalje pevam.

 

 

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading