Otac Predrag Popović već godinama koristi društvene mreže kao mesto za razgovor o veri, duhovnim porukama i zaboravljenim značenjima hrišćanskih običaja. U jednoj od svojih objava na Instagramu osvrnuo se na kićenje jelke – običaj koji se danas najčešće doživljava kao puka dekoracija, dok se njegov dublji smisao gotovo i ne pominje.

Jelka kao simbol Hrista

Kako objašnjava otac Predrag, jelka nije samo praznični ukras, već snažan simbol Hrista. Za razliku od većine drveća koje zimi ostaje bez lišća, četinari ostaju zeleni i u najhladnijim mesecima, što u hrišćanskoj simbolici predstavlja večni život.

„Jelka koju mi kitimo – to je Hristos. Sve drveće opadne, dođe zima, a zima je smrt. Svi mi umiremo, a On ostaje večan“, poručuje otac Predrag.

Sličnu simboliku, dodaje, nosi i običaj unošenja badnjaka, čije lišće takođe opstaje tokom zime, nagoveštavajući pobedu života nad smrću.

Značenje venca na vrhu jelke

Govoreći o ukrasima, otac Predrag ističe da ni oni nisu bez značenja, iako se danas tako često doživljavaju. Posebnu pažnju posvećuje vrhu jelke, gde se najčešće postavlja zvezda ili venac.

„Na vrhu ne treba da stoji zvezda, već venac – venac koji je Hristos nosio na glavi, venac od trnja“, objašnjava on.

U tom svetlu, praznični venac postaje simbol Hristovog stradanja, ali i njegove pobede nad smrću.

Lampice kao znak žrtve i nade

Ni svetlucave lampice, prema ovom tumačenju, nemaju samo estetsku funkciju. Otac Predrag ih povezuje sa Hristovim ranama i njegovom žrtvom za ljude.

„Lampioni su rane Hristove. On je krvario zbog nas“, kaže on.

Svetlost koja obasjava jelku tako simbolizuje nadu, vaskrsenje i veru da tama i patnja nemaju poslednju reč.

Žrtva – najveći izraz ljubavi

Centralna poruka obraćanja oca Predraga jeste zakon žrtve, koji vidi kao temelj hrišćanske vere.

„Kada se žrtvujemo za druge, pokazujemo da ih volimo. Žrtva je jednaka ljubavi“, ističe on.

Podseća da Bog nije ostao dalek i nedodirljiv, već je dao svog Sina, slično Avramu koji je bio spreman da žrtvuje ono što mu je bilo najdragocenije. Upravo u toj žrtvi, naglašava, leži suština vere.

Bog koji razume ljudsku bol

Otac Predrag poručuje da vera ne bi imala snagu da Bog nije upoznao ljudsku patnju, slabosti i nepravde.

„Da je Bog ostao tamo gde jeste, ja ne bih verovao u njega. Šta bi On znao kako je meni, mojoj majci, mojoj deci, u braku?“, pita se.

Prema njegovim rečima, Hristova žrtva svedoči o Božjoj bliskosti sa ljudima – o ljubavi koja ne traži mnogo zauzvrat, osim iskrene, žive vere.