Pojas Presvete Bogorodice, koji se danas čuva u manastiru Vatoped na Svetoj Gori, predvodiće ovogodišnju Spasovdansku litiju u Beogradu, što predstavlja jedan od najznačajnijih duhovnih događaja za srpski narod.

Ovu vest saopštio je patrijarh srpski Porfirije u utorak, na praznik Blagovesti, najavljujući dolazak jedne od najvrednijih hrišćanskih relikvija na srpsko tlo.

Biće to povratak svetinje koja ima duboke veze sa srpskom istorijom. Pojas je knez Lazar poklonio manastiru Vatoped, jednom od najznačajnijih duhovnih centara pravoslavlja, u kojem je monaški postrig primio Rastko Nemanjić – Sveti Sava, i gde je zajedno sa ocem Simeonom Nemanjom boravio tokom stvaranja svetosavske duhovne tradicije.

Prema predanju, Bogorodičin pojas isplela je sama Presveta Bogorodica od kamilje dlake. Njegovo putovanje od Jerusalima do Svetogorske lavre trajalo je vekovima i obavijeno je brojnim događajima i svedočanstvima vere.

Jedno od najstarijih predanja govori da je apostol Toma zakasnio na sahranu Bogorodice u pećini u Getsimaniji, pod Maslinovom gorom. U suzama je zamolio apostole da otvore njen grob kako bi se oprostio. Kada je sarkofag otvoren, zatečen je prazan – telo Bogorodice već se bilo uznelo na nebo. U grobu su ostali samo njen veo – maforion i pojas kojim se podvezivala dok je dojila Hrista.

Ove svetinje su čuvali hrišćani u Jerusalimu sve do razaranja grada 70. godine, kada su Rimljani raselili stanovništvo. Pojas je tada prenet u Kapadokiju, u grad Zilu, gde je bio čuvan u episkopskom sedištu.

Nakon što je Sveta Jelena, majka cara Konstantina Velikog, 325. godine došla u Jerusalim i obnovila svete hramove, pojas je privremeno prenet u Crkvu Vaskrsenja, a zatim i u Nazaret, u Crkvu Blagoveštenja, ali se uvek vraćao u Kapadokiju, gde je ostao do 5. veka.

Kasnije je prenet u Carigrad i čuvan u zapečaćenom kovčegu u Bogorodičinoj crkvi u Vlaherni, koju je podigla carica Pulherija. Kovčeg nije otvaran sve do vremena cara Lava Mudrog. Njegova supruga Zoja teško je obolela, a prema predanju, u viđenju joj je rečeno da će ozdraviti ako joj se na telo položi Bogorodičin pojas. Nakon što je kovčeg otvoren i pojas stavljen na caricu, ona je istog trenutka ozdravila. U znak sećanja na ovo čudo ustanovljen je poseban praznik.

Godine 1204. latinski krstaši su razorili Carigrad, pljačkajući i uništavajući pravoslavne svetinje. Vlahernska crkva je pošteđena, jer je papa zahtevao da se relikvije sačuvaju i predaju njegovim izaslanicima.

Sudbina pojasa nakon toga postaje nejasna. Neke svetinje su odnete na Zapad, dok su druge ostale u rukama Latina, koji su njima često trgovali. Prema jednom predanju, pojas je dospeo u Bugarsku, dok druga verzija govori da ga je bugarski car Jovan Asen Drugi zaplenio 1230. godine.

Pojas je potom čuvan u Velikom Trnovu kao simbol državne i duhovne moći. Car Mihailo Šišman nosio ga je u ratne pohode kao zaštitu, ali mu nije pomogao u bici kod Velbužda 1330. godine, kada ga je porazio srpski kralj Stefan Dečanski. Srpska vojska tada je zaplenila i pojas i zlatni krst iz Carigrada.

Svetinje su ostale u Srbiji sve do vremena kneza Lazara, koji ih nije zadržao za sebe, već ih je kao dar poslao u Carigrad tokom pregovora o pomirenju sa Vaseljenskom patrijaršijom. Nakon uspešnih pregovora i ukidanja anateme nad Srpskom crkvom, pojas je prenet u manastir Vatoped, gde se čuva do danas.

Prema predanju, tokom epidemije kolere 1864. godine u Carigradu, monasi su doneli pojas u grad, i bolest je prestala čim je brod sa svetinjom stigao u luku. Čak je i sultan celivao ovu relikviju.

Snaga vere u Bogorodičin pojas pokazala se i 2010. godine, kada je prenet u Rusiju. Milioni vernika su mu se poklonili, među njima i predsednik Vladimir Putin.

Ova svetinja, kao i čitava Sveta Gora, kroz vekove je sačuvana i zahvaljujući srpskim vladarima, koji su od 13. do 15. veka bili njeni veliki zaštitnici.