Srđan Strainović, poreklom iz sela Lopatnica kod Kraljeva, napustio je rodni kraj sa samo 19 godina i otišao u Nemačku. Tamo je gradio karijeru u marketingu i građevini, osnovao sopstvenu firmu i zaradio veliki novac, ali uprkos svemu – nije bio ispunjen. Kada je shvatio da takav život više ne želi, doneo je odluku da se vrati na dedovinu, a u toj odluci ga je bez dileme podržala supruga.
„Više od pola života proveo sam u Nemačkoj, imao sam novac, ali nisam bio srećan. Radio sam po ceo dan, nisam imao vremena ni za ženu ni za decu. Tamo se život svodi na posao i spavanje. Nema spontanih druženja, sve mora da se planira mesecima unapred“, započinje Srđan svoju ispovest za domaće medije.
Pre nekoliko godina, zajedno sa suprugom, koja je poreklom iz Irana, odlučio je da se vrati u Srbiju. Kaže da ni u jednom trenutku nisu zažalili zbog te odluke.
„Odrastao sam u ovom selu, tu su živeli moji baka i deka, svaki raspust sam provodio ovde. Svaka kuća mi je poznata. Kada smo došli, komšije su bile skeptične. Imamo dosta zemlje, stoku, voćnjake… pitali su se ko će sve to da radi i govorili da ćemo za dve godine sve prodati. Ali ništa od toga se nije desilo. Bavio sam se potpuno drugim poslovima, ali kada smo odlučili da živimo ovde, počeo sam da učim sve o životu na selu“, objašnjava on.
Neobična ljubavna priča
Svoju suprugu Nasim upoznao je preko zajedničkih prijatelja.
„Upoznali smo se zahvaljujući mojim prijateljima iz Irana. Već tokom prvog razgovora shvatili smo da se potpuno razumemo i da imamo iste ciljeve. U braku smo osam godina i imamo dvoje dece. Mogu da kažem da smo mi i Iranci veoma slični kao narodi – porodica je na prvom mestu. Ona mog oca zove ‘tata’, a ja ga tako ne zovem“, kroz osmeh priča Srđan.
Zbog ljubavi, Nasim je promenila veru i krštenjem u pravoslavnoj crkvi dobila ime Jelena. Rođena je u Španiji, odrasla u Nemačkoj, dok su joj roditelji poreklom iz Irana. U njihovom domu danas se svakodnevno govori više jezika – srpski, engleski, španski, nemački i farsi. Jelena je po struci arhitekta i u Nemačkoj je radila na brojnim projektima.
Novi život na selu
Porodica Strainović je 2018. godine kupila imanje u Lopatnici koje obuhvata dve kuće, štalu i čak 27 hektara zemlje. Ovaj kraj im nije bio stran, jer se gazdinstvo nalazi nedaleko od kuće Srđanove majke.
Dobijanjem sertifikata za organsku proizvodnju započeli su ozbiljan rad, a danas njihovo gazdinstvo funkcioniše kao održiv i uspešan sistem.
„Rođen sam u Kraljevu, a 25 godina sam proveo u Frankfurtu. Taj način života me je udaljio od sela i sve što danas radim bilo mi je potpuno nepoznato. Prva bašta nam je propala jer su je ovce pojele, voćke su obrstile koze. Krmače smo držali zajedno, pa je jedna pojela prasad. Zbog loše nege osušile su nam se maline. Sve to je bilo teško izdržati i da nismo imali ušteđevinu, verovatno bismo odustali. Ipak, uz mnogo rada i truda uspeli smo da prevaziđemo početne probleme i nastavimo dalje“, iskreno priznaje Srđan.
Danas su Strainovići ozbiljni i posvećeni poljoprivrednici. Bave se organskim uzgojem životinja i povrća, kao i preradom proizvoda koje uspešno plasiraju na tržište.
Posebno su se izdvojili inovacijom u oblasti seoskog turizma, koja je u ovom kraju prava atrakcija.
Njihova ponuda razlikuje se od klasičnog turizma – gosti kod njih ne dolaze samo da odmaraju, već aktivno učestvuju u svakodnevnim poslovima na imanju.
Košenje trave, briga o životinjama, spremanje ogreva, okopavanje i zalivanje bašte, kao i berba voća i povrća – sve su to aktivnosti u kojima učestvuju i posetioci zajedno sa domaćinima.
Pronašli su sreću
Jelena ne krije koliko je zadovoljna novim životom u Srbiji i naglašava da su konačno pronašli ono što su tražili.
„U Nemačkoj sam bila sama sa decom po ceo dan, a Srđana sam viđala tek uveče kada je bio iscrpljen. Imali smo novac, ali smo gubili porodicu. Želeli smo drugačiji život. Hrabrost se na kraju isplatila. Kada voliš, sve postaje lakše“, poručuje ona.
Danas ova porodica već više od četiri godine uživa u životu na selu nadomak Kraljeva, gde su, kako kažu, konačno pronašli mir, zajedništvo i pravu sreću.
Komentari (0)