KADA JE ON UMRO, NESTALO JE I NAJVEĆE SRPSKO CARSTVO U ISTORIJI Zvali su ga Nejaki jer nije mogao da odbrani državu
Kao sin i naslednik cara Stefana Dušana, postao je očev savladar 1346. godine sa titulom kralja. Za vreme Uroševe vladavine, Srpsko carstvo je znatno oslabilo usled dinastičkih sukoba i jačanja oblasnih gospodara. Njegova zadužbina je manastir Matejča. Posle smrti cara Uroša V, srpska država Nemanjića prestala je da postoji.
Vladavina Uroša V bila je gotovo u svakom pogledu suprotna vladavini njegovog oca.
Budući da nije uspevao da zaštiti svoju državu, ni od spoljnih napada, ni od unutrašnjih pobuna, u narodu je poneo nadimak Uroš Nejaki. Kako je često bilo u srednjem veku, i Uroš V je morao da vodi bitku za svoja nasledna prava. Posle velikih Dušanovih osvajanja, car Uroš postaje žrtva bahatosti vlastele koja se naglo obogatila u prethodnim ratovima i pljačkama. Najozbiljniji protivnik caru Urošu bio je njegov stric, car Simeon Uroš, Dušanov polubrat.
Srpska vlastela osećala je sve više, da sposobnosti mladog cara ne odgovaraju nimalo ni teškom položaju, koji je zauzimao, ni opasnim vremenima, u kojima je živeo. Najstariji srpski letopisi, nastali naskoro iza maričke bitke, optužuju Uroša, da je oko sebe kupio mlade vrsnike, odbijajući savete starih. Drugim rečima, otuđivao je od sebe tvorce Dušanove Srbije i ljude sa državničkim iskustvom.
Vlastela sama, osećajući slabost centralne vlasti, počela je sve više da grabi vlast za sebe. U pojedinim oblastima, kao Balšići u Zeti već 1361. god., oni se ponašaju gotovo kao samostalna gospoda i u toj težnji izazivaju postepeno, ipak dosta naglo komadanje Dušanove Carevine.
Bitka na Marici bila je velika prekretnica u vladavini Uroša Nejakog. Bitka na Marici je jedan od najsudbonosnijih događaja ne samo u istoriji srpskog naroda, nego i celog Balkana uopšte. Ako i slučajan srpski je poraz bio potpun, što ga Turci nisu odmah iskoristili u većoj meri to je zato, što im se dobar deo vojske nije nalazio u Evropi i što i sami nisu bili potpuno svesni kolikog je obima bila ova njihova pobeda.
Naskoro iza bitke na Marici, 4. decembra 1371. umro je i car Uroš. Docnija pričanja, nastala u vezi sa poznatim i popularnim pričanjima iz romana o Tristanu, kazivala su, da je kralj Vukašin lišio cara ne samo prestola nego i života. A ubio ga je, govorila su najrasprostranjenija pričanja i narodne pesme, u lovu, na vodi, kad se car sagao da se osveži.
Naša crkva je, na osnovu tog predanja, oglasila Uroša za mučenika i uzela ga u seriju svojih svetitelja. Njegovo telo, obreteno tek 1584. god. u zapustelom manastiru kod Šarenika, nalazi se danas u manastiru Jasku, u Sremu.
BONUS VIDEO
PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)