"RADIM OVO IZ ČISTE SEBIČNOSTI" Gazda za radnike kupio hotel na obali mora, evo šta se krije iza Darkovog poteza
Foto: Printscreen/Foto: Printscreen Youtube/jutarnjilist

U mestu Jablanac na obali Jadrana nalazi se hotel koji je Darko, Met Sertić rešio da kupi kako bi njegovi zaposleni mogli da odmaraju. Sertić je godinama je tražio objekat u koji bi radnici iz njegove tri firme u Sisku mogli doći na godišnji odmor, a da ne moraju ništa da plate.

"Radim to iz čiste sebičnosti. Ako želite dobru i prosperitetnu kompaniju sa srećnim zaposlenima, morate im obezbediti neke osnovne stvari - plaćene putne troškove, topli obrok, ali i prijatan odmor.

Morate im pomoći oko onoga što malo više utiče na njihov porodični budžet. Tako ih čuvate. Pored toga, privući ćete nove, pametnije ljude od vas. Onda možete malo da se odmaknete i kažete – super, manje obaveza za mene", objašnjava svoju poslovnu filozofiju Sertić (66).

Pre dve godine kupio je hotel Ablana sa 26 soba. Izgrađen je u drugoj polovini 90-ih i radio je do 2010. godine, kada je prepušten na milost i nemilost vandalima i vremenu. Pretvorio se u ruglo, hotel duhova, pridruživši se nizu napuštenih turističkih objekata na hrvatskoj obali koji u tišini propadaju.

"Bio je u užasnom stanju. Jednostavno oduvan. Bila je zarasla u korov i u njoj su živele divlje životinje, a sobe su bile toaleti za sve one koji su se kupali na obližnjoj plaži. Bilo je to užasno! Ali u Americi vas uče da se čak i to 'fuj' može pretvoriti u nešto dobro. Sve se može popraviti, osim lokacije. Kada je nešto na odličnoj lokaciji, onda ima smisla da se trudite“, objašnjava gazda Sertić.

Radio u Americi

On je naučio američku preduzetničku mudrost u poslednjih 40 godina života i rada kroz Baru. Sertić se kao mladić sredinom 80-ih preselio iz rodnog Siska u SAD. Zaposlio se u Silicijumskoj dolini i osnovao kompaniju Applied Ceramics 1994 . Njegova glavna delatnost je proizvodnja komponenti za industriju čipova, a klijenti su najveći svetski proizvođači, kao što su Intel, Samsung, Philips i tajvanski TSMC.Isti pogon otvorio je u Sisku 2008. godine, u zgradi instituta bivše Železare. Tri godine nakon toga pokrenuo je međunarodnu kulinarsku akademiju Kul In, a 2014. Pisak, prvi poslovni inkubator u Hrvatskoj nastao na privatnu inicijativu.

Sertić u Hrvatskoj zapošljava oko 200 ljudi. Imajući u vidu njih, ali i želju da polaznicima svoje kulinarske škole omogući praksu tokom leta, počeo je da traži hotel ili odmaralište pored mora.

"Poslednjih godina dogovarali bismo aranžmane da naši radnici letuju u Karlobagu ili Povljani na Pagu. Mi bismo im platili, a oni bi se sami sređivali kad bi neko otišao na more. S druge strane, kulinarski institut sve više raste i dolaze nam ljudi iz celog sveta. Imali smo česte upite da li organizujemo nešto leti na Jadranu. Zato smo odlučili da kupimo zgradu kako bismo bili svoji na svome“, kaže Sertić.

Lokacija je sve

Jedini uslov za traženje dobre lokacije bio je da ne bude daleko od Siska. Zbog toga su se Sertić i njegovi ljudi fokusirali na Kvarner i okolinu. Pogledali su skoro sve što se nudi od Rijeke do Paga: motel Panorama na ulazu u Rijeku, turističko naselje Plovile kod Novog Vinodolskog, odmaralište u Jadranovu, turističko naselje Kalić kod Senja...

"Razmatrali smo zgrade koje se nalaze na lepoj lokaciji, ali kojima užasno nedostaje kapitala da ih vratimo u funkciju. Sve ti to izgleda grozno. Svi ovi hoteli i odmarališta su strašno devastirani. Čoveku je žao', kaže Sertić.

Na kraju, kako to obično biva u životu, presudnu ulogu je odigrala slučajnost. Dok je bio kod prijatelja na Rabu, supruga Marina mu je predložila da posete jednu od najlepših uvala na Jadranu - Zavratnicu. Uzak i dugačak, okružen liticama visokim 100 metara, zaliv slovi za jedini hrvatski fjord, iako geološki gledano nije . Pored čamca, zaliv se može posetiti i uređenom stazom koja počinje od Jablanca, piše Tportal.

Foto: printscreen/TikTok

 

"Tada sam prvi put video hotel Ablana. Oduševio me njegov položaj na litici iznad mora, a dopao mi se i Jablanac. Pronašli smo oglase za prodaju na internetu i brzo stupili u kontakt sa vlasnikom, a to je tada bila Hrvatska poštanska banka. Posle je sve prošlo manje-više glatko', priseća se Sertić.

Priznajemo, očaralo nas je i malo mesto podno Velebita. Uspavan i zaboravljen danas, u davna vremena bio je živahan lokalni trgovački centar. Na značaju mu je dao put koji od Jablanca vodi preko prevoja Veliki Alan, na oko 1.400 metara nadmorske visine, sve do centra Like. Zbog toga je bio privlačan planinarima i ljubiteljima prirode, pa ne čudi što postoji i planinarski dom, a ako je verovati upućenima, nalazi se na najnižoj nadmorskoj visini na svetu.

Na svom vrhuncu, početkom prošlog veka, mesto je imalo više od hiljadu stanovnika, a danas su u njemu popisana samo 53.

Do 2012. godine u Jablanac je plovio trajekt iz Raba, ali kada je premešten u obližnju Stinicu, mesto je potonulo u još dublju letargiju. Uglavnom zbog toga, bauk masovnog turizma ga je zaobišao. Pre deset godina njen potencijal privukao je stranog investitora, Italijana Rikarda Macukelija, bivšeg supruga Ivane Tramp.

Poznat kao veliki zaljubljenik u Hrvatsku, Mazzucchelli je uz ostala ulaganja u Hrvatskoj kupio nekoliko nekretnina u Jablanci. Tako je planirao da napuštenu staru školu pretvori u luksuzni hotel, ali smrt ga je zaustavila. Sahranjen je pre šest godina na lokalnom groblju, gde je kupio stan u prvom redu do mora.

Restauracija koštala 3 miliona evra

Sertić trenutno ne planira da širi svoj portfelj nekretnina u Jablancu. Fokusiran je na završetak uređenja hotela, na koji je do sada potrošio skoro tri miliona evra. Zadržao je prvobitni izgled zgrade za koju kaže da je vrhunski projektovana i renovirao je sve unutra.

"Prošle godine smo uredili sve sobe. Postavili smo sve nove instalacije za vodu, struju, gas i kanalizaciju. Izgradili smo novu kuhinju i opremili je najsavremenijim aparatima, što nam je izuzetno važno zbog učenika naše kulinarske škole. Još uvek treba da instaliramo lift u hotelu. Napolju radimo na hortikulturi. Na krov se postavljaju solarni paneli. Prošle godine smo već imali prve goste, naše zaposlene, a od Uskrsa nam počinje nova sezona ", kaže Sertić.

Posebno ga raduje što će u uglu hotelske terase sa koje se pruža pogled na Velebitski kanal i susedni Rab postaviti roštilj. Jedino u čemu se sumnja je kako iskoristiti posebnost njegovog hotela - srednjovekovne kule . Ostao je kao jedini podsetnik na staro naselje Ablana iz 13. veka, po kome je hotel i dobio ime.

Kula je spolja u dobrom stanju, ali je unutra šuplja, bez ikakvog sadržaja. Nama se čini idealnim za uređenje male galerije ili muzejskog prostora . Dok razgovaramo, sa gradske plaže Banje, ispod hotela, dopire buka bagera. Lokalne vlasti su u njegovu obnovu uložile više od milion kuna . Ovo je odlična vest za Sertića, jer će njegovi sugrađani ovog leta imati više mesta za kupanje.

Američko-hrvatski preduzetnik je u dobrim odnosima sa Jablancima. Svestan je da u tako malim mestima nikada nije lako dobiti stopostotnu podršku, posebno kada ste novajlija.

"Ogromna većina je ljubazna i od pomoći. Početkom septembra organizovali smo čišćenje mora . Došli su naši ronioci iz Siska i za dva dana napunili dva kontejnera za smeće. Meštani su nam se brzo pridružili jer su videli da je ovo akcija za njih. Kada se za svakog uradi nešto pozitivno, ljudi uvek dobro reaguju“, ističe Sertić.Možda mu prezime, poreklom iz tog kraja, pomaže u bratimljenju sa Jablancima. Sertići vuku korijene iz Brinja u Lici , a nekoliko njih su bili senjski kapetani u vreme Vojne krajine i rata sa Osmanlijama.

"Mnogi, kad čuju moje prezime, kažu: Pa ti si naš! smeje se biznismen Sertić. Na pitanje da li misli da će njegovo oživljavanje 'odmora za radnike' - što je bilo uobičajeno za sve velike kompanije u vreme socijalizma - prihvatiti bilo koja druga domaća kompanija.

"To nema veze sa socijalizmom. Kada činite dobro ljudima, oni to desetostruko vraćaju. Mislim da je zadatak poslodavca da organizuje prijatan i skladan život za sve koji su uključeni u poslovanje kompanije. Onda vaši ljudi neće ići u Irsku ili Nemačku. A u Americi imamo vikendicu za naše radnike na jezeru Tahoe, tri sata od San Franciska. Radnik nije plaćen samo da pati, već na poslu, gde provodi možda više vremena nego sa porodicom, mora da se oseća srećnim', objasnio nam je još jednom američko-hrvatski preduzetnik.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (1)

Loading