Kako navodi, u trenutku kada je pomislila da neće preživeti, osetila je da napušta svoje telo, a zatim je, prema sopstvenim rečima, susrela pokojnog oca koji joj je poručio da još nije vreme da ode.

Džejn kaže da je njen otac preminuo svega tri meseca pre nego što je rodila sina. U razgovoru za strane medije opisala je da je tokom porođaja iznenada osetila potpunu iscrpljenost, nakon čega je, kako tvrdi, sav bol nestao.

Prema njenoj ispovesti, našla se u prostoru koji opisuje kao „domen između fizičkog i nefizičkog sveta“, gde nije bilo svetlosti, ali je osećala mir, ljubav i spokoj. Tvrdi da nije videla niti čula svog oca, ali da je bila potpuno sigurna da je upravo njegova energija bila uz nju.

Kako navodi, bez ijedne izgovorene reči dobila je poruku da mora da se vrati jer je čeka važan zadatak – da rodi i odgaji sina.

Nakon tog iskustva, kaže da se u deliću sekunde vratila u svoje telo i uspešno završila porođaj.

Godinama kasnije, Džejn je počela da veruje da njen sin nosi osobine njenog pokojnog oca. Kao razlog navodi fizičku sličnost sa dedom, ali i interesovanja koja su se pojavila još u ranom detinjstvu. Ističe da je to njeno lično uverenje i način na koji tumači ono što je doživela.

Ona danas smatra da iskustvo bliske smrti nije dokaz da je „raj mesto“, već da postoji, kako kaže, drugačiji oblik postojanja u kojem se, prema njenom verovanju, susreću oni koji su živi i oni koji su preminuli.

sssss

Njena ispovest izazvala je brojne reakcije na društvenim mrežama. Dok jedni veruju da je reč o autentičnom iskustvu bliske smrti, drugi smatraju da ovakvi doživljaji mogu biti posledica izuzetno teških fizičkih i psiholoških stanja kroz koja organizam prolazi tokom kritičnih medicinskih situacija.

Iskustva bliske smrti predmet su brojnih istraživanja, ali za sada ne postoji naučni konsenzus koji bi potvrdio jedno univerzalno objašnjenje ovakvih doživljaja. Zato se ovakve priče uglavnom posmatraju kao lična svedočenja i individualna iskustva njihovih protagonista.