Ono što je trebalo da bude još jedna rutinska akcija uklanjanja odbačenih ribarskih mreža iz mora pretvorilo se u susret koji će grupa ronilaca pamtiti do kraja života.

Dok su čistili olupinu broda na oko 40 metara dubine u Sicilijanskom tesnacu, ronioci su iznenada ugledali jednog od najređih i najfascinantnijih predatora Sredozemnog mora – veliku belu ajkulu.

Ronilac Derk Remers uspeo je da kamerom zabeleži prizor za koji stručnjaci veruju da predstavlja jedan od prvih podvodnih snimaka odrasle velike bele ajkule u njenom prirodnom staništu u Sredozemlju.

Neočekivani susret na 40 metara dubine

Remers i njegov tim učestvovali su u akciji uklanjanja takozvanih „sablasnih mreža“, izgubljene ili odbačene ribarske opreme koja nastavlja da ugrožava morski svet i nakon što završi u moru.

Dok su se spuštali prema olupini, iz plavetnila se pojavila velika bela ajkula.

„Svi smo bili pomalo šokirani, ali i zadivljeni. Prsti su mi se tresli dok sam pokušavao da snimam. Bila je ogromna i tako nešto uopšte nismo očekivali“, rekao je Remers.

ronioci

Prema njegovim rečima, ajkula je nekoliko puta kružila oko grupe ronilaca.

„Proplivala je pored nas, zatim se okrenula i ponovo nam prišla. Delovala je radoznalo, ali nimalo agresivno. Bila je potpuno opuštena, kao da zna da je ona gospodar ovog prostora“, prisetio se ronilac.

Nakon nekoliko trenutaka, životinja je nestala u dubokom plavetnilu.

Naučnici: Ovakvi susreti su izuzetno vredni

ronioci

Stručnjaci koji proučavaju velike bele ajkule ocenili su opažanje kao izuzetno značajno.

Morski biolog dr Karlo Katano istakao je da većina podataka o velikim belim ajkulama u Sredozemlju potiče iz slučajeva kada su primerci pronađeni mrtvi ili slučajno ulovljeni u ribarskim mrežama.

„Direktna opažanja živih jedinki u njihovom prirodnom okruženju izuzetno su retka i pružaju dragocene informacije o njihovom ponašanju, kretanju i rasprostranjenosti“, objasnio je istraživač.

Velika bela ajkula danas se smatra kritično ugroženom vrstom u Sredozemnom moru, zbog čega svaki ovakav susret ima posebnu naučnu vrednost.

Pravi razlog ronilačke misije

Iako je susret sa ajkulom privukao pažnju javnosti, osnovni cilj misije bio je uklanjanje takozvanih „sablasnih mreža“.

Reč je o izgubljenim ili odbačenim ribarskim mrežama koje nastavljaju da hvataju i ubijaju morski život dugo nakon što ih ribari napuste.

Zapletene za olupine brodova, grebene i stene, ove mreže predstavljaju jednu od najvećih pretnji morskim ekosistemima.

„Mreže su napravljene da hvataju ribu i nastavljaju to da rade čak i kada više nisu povezane sa ribarskim brodom“, objašnjava Remers.

Prethodne ekspedicije na istoj lokaciji zabeležile su glavate morske kornjače, velike ribe i druge životinje koje su stradale zarobljene u odbačenoj opremi.

Više od pola miliona tona opreme nestane svake godine

Problem je mnogo veći od jedne olupine ili jednog mora.

Prema procenama stručnjaka, svake godine izgubi se između jedan i deset procenata ukupne ribolovne opreme koja se koristi širom sveta.

To bi moglo predstavljati više od 500.000 tona mreža, konopa i druge opreme koja završava u okeanima i morima.

Takav otpad nastavlja da ugrožava ribe, kornjače, delfine, morske ptice, pa čak i vršne predatore poput ajkula.

Velika bela ajkula kao podsetnik na važnost očuvanja mora

Za članove ekspedicije prisustvo velike bele ajkule predstavljalo je snažan podsetnik na važnost zaštite morskih ekosistema.

„Ako ovakav predator lovi u blizini olupine, to znači da tu postoji bogat morski svet. A ako se te životinje zapletu u mreže, ugroženi su i predatori koji od njih zavise“, istakao je Remers.

Posebno upozorava da bi gubitak vršnih predatora poput velikih belih ajkula imao ozbiljne posledice za ravnotežu celog ekosistema.

Problem koji zahteva sistemska rešenja

Volonterske akcije čišćenja imaju veliki značaj, ali stručnjaci upozoravaju da same po sebi ne mogu rešiti problem.

Potrebne su strože kontrole ribolova, bolji sistemi praćenja opreme i efikasnije mere protiv ilegalnog i nekontrolisanog izlova.

Tokom misije sprovedena su i dodatna istraživanja, uključujući uzorkovanje DNK iz morske sredine i podvodni monitoring vrsta koje naseljavaju područje oko olupine.

Rezultati tih analiza očekuju se u narednim mesecima i mogli bi da pruže nova saznanja o bogatstvu života u ovom delu Sredozemnog mora.

Za ronioce koji su se tog dana našli oči u oči sa velikom belom ajkulom, jedno je sigurno – retki susret sa jednim od najpoznatijih morskih predatora ostavio je utisak koji će teško ikada zaboraviti.