Jedna od najpoznatijih izreka u srpskom jeziku jeste „Kasno Marko na Kosovo stiže“, a malo ljudi zna da njeno poreklo vodi do stvarnih istorijskih događaja iz srednjeg veka i velikih sukoba sa Osmanlijama.

Već početkom 14. veka Osmanlijsko carstvo postalo je ozbiljna pretnja za Balkan. Srpska vojska se 1389. godine suprotstavila Turcima u čuvenom Kosovskom boju, koji je ostao jedan od najvažnijih događaja u srpskoj istoriji i narodnoj tradiciji. Iako bitka nije donela konačnu pobedu nijednoj strani, posledice su bile ogromne, a srpska država je vremenom slabila pod pritiskom Osmanlija.

Tokom 15. veka Turci su nastavili osvajanja i postali velika opasnost za Ugarsku kraljevinu. U borbama protiv Osmanlija posebno se istakao vojskovođa Sibinjanin Janko, poznat i kao Janoš Hunjadi. On je važio za jednog od najvećih vojnih zapovednika tog vremena i predvodio je brojne pohode protiv turske vojske.

Godine 1448. dogodio se Drugi kosovski boj. Sibinjanin Janko je odlučio da upravo na Kosovu zaustavi dalje napredovanje Osmanlija. Međutim, turska vojska odnela je veliku pobedu, dok se Hunjadi sa preostalim snagama povukao sa bojišta. Srpski despot Đurađ Branković nije učestvovao u ovom sukobu jer je smatrao da je Osmansko carstvo tada previše moćno i da bi otvoreni sukob doneo velike posledice Srbiji.

Zbog loših odnosa između Hunjadija i despota Đurđa Brankovića, srpski vladar je prilikom povlačenja zarobio Sibinjanina Janka i tražio veliku otkupninu od Mađara zbog štete koju je njegova vojska napravila prolazeći kroz Srbiju. Iako su Osmanlije tražile da im Hunjadi bude predat, despot ga nije izručio, već ga je pustio nakon postignutog dogovora.

U narodnim predanjima kasnije se pojavila izreka „Kasno Janko na Kosovo stiže“, jer se verovalo da bi drugačiji ishod bio moguć da je pomoć stigla ranije. Vremenom je ime Janko zamenjeno imenom Marko, pa je nastala danas poznata izreka koja se koristi kada neko zakasni da reaguje ili stigne prekasno da promeni situaciju.

Ova izreka ostala je deo srpskog folklora, istorije i narodnog pamćenja, a njeno značenje se i danas često koristi u svakodnevnom govoru.