U srcu Kine, stotinak kilometara od drevnog grada Sijana, uzdiže se Huashan, jedna od pet svetih planina taoizma. Njenih pet vrhova, za koje se kaže da formiraju oblik lotosovog cveta, vekovima privlače hodočasnike, careve i avanturiste.

Međutim, danas je planina u svetu poznatija po nečemu drugom – atrakciji koja ledi krv u žilama i nosi nezvaničnu titulu „najopasnije planinarske staze na svetu“.

Reč je o Čangkong Zandao, odnosno kako je na Zapadu zovu „Plank Walk“, stazi od drvenih dasaka pričvršćenih za vertikalnu liticu na visini većoj od dve hiljade metara.

Iako danas privlači ljubitelje adrenalina, ova staza nije napravljena za njih. Izgradio ju je pre više od 700 godina taoistički sveštenik He Žižjen. Njegov cilj nije bio testiranje granica ljudske hrabrosti, već stvaranje puta do zabačene pećine koju je smatrao svetom, idealnim mestom za meditaciju i duhovno pročišćenje.

Prvobitna konstrukcija sastojala se od kamenih klinova uklesanih u stenu i drvenih dasaka. Iako su lokalne vlasti kasnije ojačale stazu metalnim potpornjima i redovno je održavaju, njen osnovni oblik ostao je isti: uska, opasna i bez ikakve ograde između planinara i ponora ispod.

Avantura počinje na Južnom vrhu, najvišem na planini. Za malu naknadu dobija se jednostavan sigurnosni pojas sa dva karabinera. Internet je pun priča i mitova o ovoj stazi, a jedan od najpoznatijih je da vodi do skrivene čajdžinice na litici. Stvarnost je, međutim, drugačija.

Cela ruta duga je jedva stotinak metara i podeljena je u tri dela. Prvi deo je relativno bezbedna staza uklesana u stenu. Nakon toga sledi gotovo vertikalno spuštanje niz metalne šipke zabijene u kamen, gde se oslanjate isključivo na snagu ruku i lance. Mnogi avanturisti upravo tu prvi put osete pravi strah, shvatajući da povratka na lakši put nema.

Tek potom dolazite do glavne atrakcije – drvenih dasaka širokih svega tridesetak centimetara. Dok se rukama čvrsto držite za gvozdeni lanac pričvršćen za stenu i pažljivo koračate, ispod vas je samo praznina i dolina stotinama metara niže.

Ova  staza je dvosmerna. Mimoilaženje sa ljudima koji dolaze iz suprotnog pravca pretvara se u rizičan poduhvat. Jedna osoba mora da se priljubi uz stenu, dok druga prolazi spolja, praktično viseći iznad provalije. Na kraju staze ne čeka vas čajdžinica, već mala pećina sa statuom – svetilište gde se možete pomoliti pre nego što krenete nazad istim putem.

Iako kruže neproverene glasine o velikom broju smrtnih slučajeva godišnje, zvanični podaci o tome ne postoje. Nesreće se dešavaju, ali su najčešće posledica nepažnje i nepoštovanja bezbednosnih pravila, piše Times Travel.

Huashan tako ostaje ultimativni test hrabrosti – mesto gde se susreću neverovatna prirodna lepota, bogata duhovna istorija i sirovi adrenalin, stvarajući iskustvo koje se pamti čitav život.