Da li biste poslali samo jedan cent nepoznatoj osobi kako bi mogla da studira? Danas takva ideja ne deluje neobično – zahvaljujući platformama za grupno finansiranje poput Kickstarter, GoFundMe ili Pave, hiljade mladih prikupljaju novac za obrazovanje uz pomoć ljudi koje nikada nisu upoznali.

Ali 1987. godine, mnogo pre interneta i društvenih mreža, jedna takva ideja zvučala je gotovo nemoguće.

Maturant bez novca – i sa neobičnim planom

Kada je Majk Hejs (Mike Hayes), osamnaestogodišnjak iz Ilinoisa, završio srednju školu, suočio se sa ozbiljnim problemom: za četvorogodišnje studije bilo mu je potrebno 28.000 dolara. Njegovi roditelji su već finansirali školovanje četvoro dece, a on je imao tek 2.500 dolara koje je zaradio radeći u apoteci.

Umesto da odustane, došao je na nesvakidašnju ideju:
Šta ako bi 2,8 miliona ljudi poslalo po jedan cent?

Dva miliona i osamsto hiljada ljudi. Po jedan jedini cent. Matematički – dovoljno da pokrije školarinu.

Viralno – pre interneta

Najveći izazov bio je kako dopreti do tolikog broja ljudi u vreme kada internet praktično nije postojao. (Tek nekoliko godina kasnije, Tim Berners-Lee razvio je World Wide Web.)

Majk je zato odlučio da se obrati tada izuzetno uticajnom kolumnisti Bob Greene iz lista Chicago Tribune. Njegovu kolumnu čitali su milioni širom SAD.

Kada je ispričao svoju ideju, Grin je bio oduševljen. U septembru 1987. objavio je priču o mladiću koji traži po jedan cent od svakog čitaoca – i pozvao ljude da mu pošalju novčić na poštanski fah.

Iako je poštanska marka tada koštala višestruko više od samog centa, reakcija javnosti bila je neverovatna.

Milioni centi i hiljade pisama

Poštansko sanduče počelo je da se puni. Ljudi nisu slali samo po jedan cent – stizali su nikli, dolari, pa čak i veće donacije. Na kraju je prikupljeno oko 2,9 miliona centi, uz čak 90.000 pisama podrške iz raznih delova sveta.

Majk je uspešno platio školarinu, diplomirao prehrambenu tehnologiju i obećao da će deo novca proslediti dalje – nekom drugom studentu kojem je potrebna pomoć. Na fakultetu su ga prozvali „Čovek od centa“.

Šta je bilo kasnije?

Dok je Majk završio studije i ispunio svoj cilj, karijera Boba Grina kasnije je doživela ozbiljan pad nakon optužbi za neprimereno ponašanje, zbog čega je napustio „Chicago Tribune“.

A sam američki cent? I on je godinama predmet rasprave. Njegova proizvodnja košta više nego što vredi, pa se povremeno pokreće pitanje da li bi trebalo da bude povučen iz opticaja. Ipak, zbog tradicije i simbolike i dalje opstaje.

Od kovanica do jednog klika

Danas studenti imaju daleko više opcija. Platforme za grupno finansiranje omogućavaju da se ideja podeli sa svetom u nekoliko sekundi – bez novinskih kolumni i bez slanja kovanica poštom.

Ono što je 1987. delovalo kao hrabar eksperiment, danas je postalo uobičajen način prikupljanja sredstava.

Ponekad je, izgleda, dovoljan i jedan cent – ako iza njega stoje milioni ljudi.