Epstin nije bio samo američki seksualni prestupnik, već i figura sa snažnim uporištem u Evropi, sa razgranatim vezama u političkim, diplomatskim pa čak i kraljevskim krugovima.
Dok se u Sjedinjenim Američkim Državama pažnja i dalje uglavnom zadržava na odnosu Donalda Trampa i Džefrija Epstina, ogromna količina sudske dokumentacije koja se postepeno otvara sve više usmerava fokus ka evropskim državama. Švajcarski list Blick u opširnoj analizi izdvaja pet velikih evropskih afera koje bi, prema njihovim navodima, mogle ozbiljno uzdrmati političke elite u Londonu, Parizu, Briselu, Rimu i Oslu. Epstin se, prema tim dokumentima, nije kretao samo u američkim krugovima moći – često je boravio u evropskim prestonicama poput Pariza, Londona i Brisela, koristeći novac, poznanstva i obećanja o „mladim ženama“ kako bi ulazio u najviše društvene slojeve. Sudski zapisi, mejlovi, dnevnici i svedočenja dovode njegovo ime u vezu sa bivšim ministrima, diplomatama, ali i članovima kraljevskih porodica. Mnogi od prozvanih tvrde da nisu bili upoznati sa njegovim kriminalnim radnjama.
1. Londonski skandal
U britanskom slučaju u centru pažnje nalazi se Piter Mendelson, nekadašnji zamenik premijera i ministar u vladi Gordona Brauna. Njegovo ime se više puta pojavljuje u Epstinovim dokumentima. Tokom 2025. godine podneo je ostavku na funkciju britanskog ambasadora u SAD, a potom se povukao i iz Doma lordova. Londonska policija pokrenula je istragu zbog sumnje da je Epstinu dostavljao poverljive podatke, uključujući osetljive poreske planove. Blick ovaj slučaj opisuje kao znak duboke institucionalne krize u Velikoj Britaniji.
2. Pariški skandal
U Parizu je Epstin posedovao stan na aveniji Foš, gde je često boravio i po nekoliko meseci. Družio se sa bivšim ministrom kulture Žakom Langom, dok je njegova ćerka Karolin primala ofšor donacije za filmske projekte. U dokumentima se pominju i imena Nikolasa Sarkozija, Bruna Le Mera i agenta za modele Žan-Lika Brunela. Preko Gislejn Maksvel spominje se i njen otac Robert Maksvel, koji je takođe često boravio u Parizu. Francuska javnost sve glasnije zahteva odgovore.
3. Briselski skandal
U Briselu se u dokumentima pojavljuje slovački diplomata Miroslav Lajčak, bivši ministar spoljnih poslova i nekadašnji predsednik Generalne skupštine UN. On je bio blizak evropskom komesaru za trgovinu Marošu Šefčoviču, koji tvrdi da nikada nije imao nikakav kontakt sa Epstinom. Ipak, dokumenti ukazuju da je Brisel bio logična tačka za Epstinove mreže, uz spekulacije o mogućim vezama sa obaveštajnim službama poput Mosada i FSB-a. Ostaje otvoreno pitanje da li je Epstin taj grad koristio za prikupljanje informacija i politički uticaj.
4. Rimski skandal
Italijanski slučaj povezuje Epstina sa bivšim premijerom Silvijom Berluskonijem. Prepiske američkog Ministarstva pravde ukazuju da je Berluskoni odbio nekoliko Epstinovih ponuda uz komentar da mu „nisu potrebne dodatne pratnje“. Takva formulacija, međutim, sugeriše da je Epstin bio poznat kao osoba koja obezbeđuje mlade žene, često i maloletne, za privatne zabave. Otvoreno je pitanje koliko su Berluskoni i njegovi gosti na Sardiniji znali o njegovim aktivnostima.
5. Oslovski skandal
U Norveškoj se u fokusu našla princeza Mete-Marit, čije se ime pojavljuje u brojnim mejlovima kao bliske saradnice Epstina. Njen sin Marijus Borg Hojbi trenutno se nalazi na suđenju za silovanje. U dokumentima se pominje i bivši premijer Torbjorn Jagland, za koga se navodi da je primao finansijske pogodnosti od Epstina. Ove informacije potiču iz oko tri miliona novootvorenih dokumenata i izazvale su snažne reakcije u skandinavskoj monarhiji.
Blick u svojoj analizi zaključuje da su ovi slučajevi verovatno tek početak i da će, kako se dokumenti budu dalje objavljivali, pod lupu javnosti dospeti još imena iz evropskih političkih i društvenih vrhova. Iako mnogi od prozvanih tvrde da nisu znali za Epstinove zločine, finansijski tragovi, elektronska prepiska i lični dnevnici otvaraju ozbiljna etička i pravna pitanja. Dok se pažnja u Americi donekle preusmerava, Evropa se ponovo našla u centru međunarodne medijske scene.
Komentari (0)