Ako pogledamo liniju između Severne Amerike i Azije (koja preseca Tihi okean) na mapi, može se činiti da je ova linija najbrža moguća..

Ali, ipak, avioni retko lete preko ovog okeana.

Prvi razlog je očigledno logičan - Tihi okean je najveći okean na svetu i ako dođe do problema sa avionom, pilotu će biti izuzetno teško da pronađe bezbedno mesto za sletanje. Iskreno, ni Aljaska nema mnogo međunarodnih aerodroma, ali sletanje na Aljasci deluje kao odlična opcija u poređenju sa sletanjem u okean.

Piloti uglavnom preferiraju rute sa što više aerodroma.

 Broj avionskih nesreća je zanemarljiv u poređenju sa brojem aviona koji svakodnevno poleću i sleću sa svih svetskih aerodroma, ali je teško zamisliti nešto strašnije od kvara motora 10 hiljada metara iznad Pacifika. Nekako smo sigurni da bi ova priča teško imala srećan kraj.

Iako se često ističe da je bezbednost apsolutni prioritet prilikom letenja, ne treba zaboraviti da je vazdušni saobraćaj izuzetno profitabilan posao, a cilj svake kompanije je da preveze putnike najkraćom mogućom rutom, za najmanje vremena, a istovremeno uštedi što više novca. To je razlog zašto su izabrane rute uvek najkraće moguće, ako izuzmemo izbegavanje određenih prirodnih katastrofa.

Ako pogledamo liniju između Severne Amerike i Azije (koja preseca Tihi okean) na 2D mapi, može nam se učiniti da je ova linija najbrža moguća. Međutim, treba uzeti u obzir zakrivljenost Zemlje. Ako pogledamo istu udaljenost na globusu, koji vernije prikazuje stvarne udaljenosti između tačaka na Zemlji, primetićete da je ova udaljenost znatno veća. Pretpostavljamo da se „ravnozemaljci“ teško mogu složiti sa tim...

Dok lete iznad velikih vodenih površina, postoji velika verovatnoća prolaska kroz neko loše vreme. Avioni će relativno lako savladati tropske oluje i neke vrste uragana, ali su posebno opasne oluje sa grmljavinom. Avionima se savetuje da ih obavezno zaobilaze umesto da prolaze kroz njih ili iznad njih. Danas je retko da se avioni sruše zbog oluja, ali jake turbulencije mogu izazvati paniku i nemir među putnicima.

Prilikom izbora rute leta, važno je uzeti u obzir i vazdušne struje. One nastaju u troposferi, najnižem sloju Zemljine atmosfere. Većina vremenskih (ne)prilika nastaje u tom sloju. Troposfera se graniči sa stratosferom. Nadmorska visina te granice nije konstantna, već se nalazi na nadmorskoj visini od 6 do 19 kilometara.

Upravo zbog ovih oscilacija u visini i velikih razlika u temperaturi i pritisku, stvaraju se jake vazdušne struje, koje mogu dostići brzine i do 320 km/h! Letenje u pravcu vazdušne struje može značajno skratiti let, a letenje u pravcu protiv struje može ga značajno usporiti, piše Pun kufer.

Naravno, ako želite da stignete iz npr. Amerike u Australiju - onda su sve opklade otpadnute. Nema drugog puta osim onog preko Pacifika, tako da ćete definitivno morati da letite preko okeana.