HALO, DOHA, IMAMO PROBLEM Zašto svi zovu Katar kada se stvari otmu kontroli?
Alo/Shutterstock, privatna arhiva

Netom oslobođeni taoci ušli su u autobuse, čime je i zvanično potvrđena još jedna velika akcija katarske diplomatije, koja je migoljeći između Izraela i Hamasa i diskretni nadzor Amerikanaca, uspela da izdejstvuje razmenu zarobljenika i četiri dana mira u Pojasu Gaze, piše RTS.

Ukupno, na putu ka kućama našlo se 13 Izraelaca, 10 Tajlanđana i jedan Filipinac, koje su pripadnici Hamasa oteli tokom upada u Izrael 7. oktobra, kada je u naletu palestinskih ekstremista ubijeno oko 1.200 ljudi. U suprotnom pravcu, otišlo je 39 žena i tinejdžera, koji su oslobođeni iz izraelskih zatvora.

Uz razmenu zarobljenika, složeni dogovor uključuje i četiri dana mira, ali i obećanje Izraela da neće pokušavati da ubije lidere Hamasa koji, poput Ismaila Hanijea, žive u Dohi.

Na izraelskoj strani, sporazum o prekidu vatre i razmeni zarobljenika podržalo je 35 ministara, dok su tri pod kontrolom Bena Gvira bila protiv. Kako se čini, ključ uspeha bila je podrška za sporazum koja je došla od šefova Mosada i Šin Beta, Davida Barnee i Rohena Bara.

Na dan oslobađanja otetih, šef Hamasa Ismail Hanije je rekao da će njegova organizacija biti privržena primirju i razmeni zarobljenika sve dok to bude činio i Izrael.

Sedma recka katarske diplomatije

Na taj način, katarska diplomatija upisala je sedmu značajnu recku na spisak međunarodnih uspeha, pošto je prethodno izdejstvovala relativno bezbolno povlačenje Amerikanaca iz Avganistana, dogovor u Libanu 2008. godine, sporazum u Jemenu dve godine kasnije, mir u Darfuru 2011. godine, prekid nerijateljstava u Gazi 2012. i na koncu uz pomoć nekadašnjeg američkog ambasadora pri UN, Zalmaja Kalilzada isposlovala početak pregovora među suprotstavljenim frakcijama u Avganistanu.

Očekuje se da će do kraja procesa, uz posredovanje Irana, biti oslobođena ukupno 23 državljana Tajlanda.

Zemlja čiji diplomatski značaj dramatično prevazilazi veličinu teritorije u akciju smirivanja tenzija između Izraela i Palestinaca uključio se odmah nakon početka rata, pokušavajući da strane ubedi da bar nakratko prekinu neprijateljstva i otvore vrata razmeni zatočenika.

Već 23. oktobra, Hamas je oslobodio dve Amerikanke posle prilično komplikovanih pregovora čiji se uspeh pripisuje katarskoj diplomatiji, ali i ozbiljnom pritisku vlasti u Egiptu i Jordanu, koje su se našle pod ozbiljnim pritiskom javnosti zbog osvetničke akcije Izraela.

Bajden, Netanjahu, El Tani...

Američki predsednik Džozef Bajden je, bezuspešno, u ovaj proces pokušavao da progura i kratak, humanitarni prekid vatre, što je naišlo na prilično hladan prijem u kabinetu izraelskog premijera Benjamina Netanjahua.

Kako navode diplomatski izvori, Bajden i katarski lider, emir Šeik Tamim el Tani su od početka sukoba u Gazi razgovarali najmanje 15 puta. El Tani je Bajdenu rekao da je Hamas spreman da oslobodi zatvorenike, što je američki predsednik dalje preneo Benjaminu Netanjahuu.

Broj mrtvih u Gazi je, u međuvremenu, sa 3.000 porastao na 10.000 i na koncu na čitavih 15.000, što je u pitanje dovelo smislenost zapadne bezuslovne podrške Izraelu, pa je Vašington na bliskoistočnu turneju poslao državnog sekretara Entonija Blinkena i šefa Centralne obaveštajne agencije Vilijema Barnsa.

Preduslovi za primirje

Šefovima diplomata i špijuna glavni zadatak je bio da stvore preduslove za prekid vatre i razmenu zarobljenika, što su Blinken i Barns, kako se čini, i uradili, prebacujući ključni deo pregovaračkog procesa u ruke diplomata iz Katara.

Prethodno, Katar je za potrebe Hamasa otvorio posebnu kancelariju u Dohi, kojom komanduje politički lider ove organizacije Ismail Hanije, koji se posle 7. oktobra našao na "listi za odstrel" rame uz rame sa ostalim liderima militantnih Palestinaca.

Već 20. oktobra, izraelske obaveštajne agencije Mosad i Šin Bet su reaktivirale jedinicu "Nili", sa isključivim zadatkom da locira i likvidira sve lidere i pripadnike Hamasa, koji su dve nedelje ranije upali na izraelsku teritoriju.

Po ugledu na kontroverznu "Operaciju božji gnev" koja je usledila posle ubistva 11 Izraelaca na Olimpijskim igrama 1972. godine u Minhenu, izraelske obaveštajne službe su se obavezale da likvidiraju sve značajne lidere Hamasa, uključujući Hanijea i šefa špijuna Jahju Sinvara, smatrajući da predstavlja najveću opasnost po Izrael.

Katarske vlasti su od Hamasa dobile imena svih otetih osoba u zamenu za garancije da za četiri dana primirja u Pojasu Gaze neće biti hapšenja Palestinaca.

Značaj katarske diplomatije

"Katar postaje značajan deo i ključni igrač u rešavanju humanitarnih pitanja. Katarski diplomatski napori su, sada, od suštinske važnosti", rekao je još u oktobru izraelski savetnik za nacionalnu bezbednost Cahi Hanegbi.

Snaga katarske diplomatije proističe iz složene kombinacije bogatstva, široke diplomatske mreže, mogućnosti da ova država ponudi ozbiljne investicije i kompleksnog spleta veza, koje uključuju i lična prijateljstva vladajuće porodice.

Kao jedna od deset najbogatiji država sveta, Katar je uticaj u Americi obezbedio kroz ogromna ulaganja u obveznice ministarstva finansija i otvaranjem baze "El Udeid" u Dohi u kojoj se nalazi oko 8.000 američkih vojnika.

Takođe, Katar je uz SAD i Rusiju najveći izvoznik prirodnog gasa, te jedna od vodećih svetskih zemalja u agrotehničkoj revoluciji. Uz to, poseduje i četvrtinu akcija iračke naftne indistrije.

Vlasti u Dohi će uložiti četiri milijarde funti u projekte vezane za klimatski neutralne tehnologije na jugu Engleske.

Iako je primirje podstaklo nadanja da bi mir u Pojasu Gaze mogao potrajati, čini se da to neće biti slučaaj, tim pre što su i Netanjahu i njegovi generali najavili još "najmanje dva meseca rata".

 

 

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading