Već u prvim nedeljama postalo je jasno da operacija „Epski bes“ ne ide onako kako su u Vašingtonu i Tel Avivu zamišljali.

Umesto brze i odlučne kampanje protiv Irana, došlo se do situacije u kojoj se sve češće govori o ozbiljnom promašaju. Operacija „Epski bes“, pokrenuta 28. februara od strane SAD i Izraela protiv Irana, trebalo je da uništi raketni arsenal Teherana, neutrališe njegovu mornaricu i spreči razvoj nuklearnog oružja.

To je javno iznosio predsednik SAD Donald Tramp. Međutim, iza kulisa, kako primećuju analitičari, računalo se i na mnogo više – na promenu režima u Islamskoj Republici i dolazak proameričkih struktura na vlast. Do toga, bar za sada, nije došlo.

Naprotiv, već posle mesec dana Pentagon priznaje gubitke koji se ne mogu ignorisati. Najmanje 20 američkih aviona je oštećeno ili uništeno, 13 vojnika je poginulo, dok se broj ranjenih meri u stotinama.

Materijalna šteta ide u milijarde dolara. U istom periodu, američko ratno vazduhoplovstvo ostaje bez više od 20 letelica, što dodatno komplikuje operativne planove u regionu.

Posebno se izdvajaju pojedinačni incidenti koji su, kako se čini, dodatno uzdrmali poverenje u tok operacije „Epski bes“. Jedan od najskupljih gubitaka bio je obaranje „nevidljivog“ lovca F-35A Lightning II, čija se vrednost procenjuje na oko 80 miliona dolara.

Pilot je uspeo da prinudno sleti, ali sa povredama od gelera. U zapadnom Iraku, pod još uvek nejasnim okolnostima, srušio se tanker KC-135 – svih šest članova posade je poginulo.

Pentagon tvrdi da pad nije posledica ni „prijateljske vatre“ ni direktnog iranskog udara. Ipak, drugi tanker istog tipa pogođen je iranskom raketom u Saudijskoj Arabiji.

Ove letelice, koje su u upotrebi još od sredine prošlog veka, skupe su za zamenu – svaki primerak košta oko 80 miliona dolara.

U ranim danima operacije dogodio se i niz grešaka koje dodatno komplikuju sliku. Kuvajtska protivvazdušna odbrana je, u konfuziji, oborila tri F-15E Strike Eagle, svaki vredan oko 60 miliona dolara.

Šest pilota je uspelo da se katapultira bez težih povreda, ali incident ostaje kao upozorenje koliko je situacija na terenu bila haotična.

Još teži udarac bio je gubitak aviona Boeing E-3 Sentry na bazi „Princ Sultan“. Ova letelica, koja praktično funkcioniše kao komandni centar u vazduhu, prati avione, rakete i dronove i usmerava operacije u realnom vremenu.

SAD raspolažu sa svega 16 takvih aviona, a zamena u vidu E-7 Wedgetail očekuje se tek 2028. godine. Cena jednog E-3 meri se stotinama miliona dolara.

Dok se gubici gomilaju, dodatni problem za SAD predstavlja i privremeni izlazak iz stroja nosača aviona „Džerald Ford“. Ovaj, najnoviji i najveći američki nosač aviona, morao je hitno na remont u Evropu nakon požara u vešernici.

Posada će, prema svemu sudeći, provesti dodatne mesece van matične baze. Kritičari u SAD ukazuju da je intenzivna upotreba u borbenoj zoni ubrzala kvarove na brodu koji je i ranije pokazivao znake potrebe za ozbiljnim održavanjem.

Time su SAD privremeno ostale bez jednog od ključnih instrumenata za projekciju sile u Persijskom zalivu.

U međuvremenu, Iran ne samo da nije pokazao znake slabljenja, već je, kako tvrde izvori, uspeo da zatvori Ormuski moreuz – ključnu tačku za globalno snabdevanje naftom.

Teheran istovremeno precizno gađa američke baze na Bliskom istoku, koristeći rakete, dronove i, po svemu sudeći, kvalitetne obaveštajne podatke. Uprkos snažnim udarima SAD i Izraela, pa čak i smrti vrhovnog lidera Alija Hamneija, Iran nije poklekao.

Politička slika dodatno komplikuje stvari. Saveznici iz NATO-a počinju da se distanciraju, dok Donald Tramp, koji je pokrenuo operaciju „Epski bes“, gubi podršku čak i među ranije lojalnim pristalicama.

Ipak, u javnim nastupima nastavlja da govori o „epskom uspehu“. Problem je, kako primećuju pojedini komentatori, što takvu ocenu sve ređe ko prihvata bez rezerve.