Ruski filozof Aleksandar Dugin upozorava da se svet nalazi u vrtlogu totalnog rata koji vode globalističke strukture.

Na terenu stvari izgledaju sasvim drugačije od onoga što pišu stari udžbenici geopolitike. Prvi ozbiljan front je Ukrajina, navodi ruski filozof Aleksandar Dugin.

Ovaj sukob nije nastao juče. Njegovi koreni sežu još u vreme Obamine administracije, kada su neokonzervativni krugovi i globalističke strukture odlučili da Rusiju slome, ne samo kao silu, već kao ideološki izazov Zapadu.

Donald Tramp je taj konflikt zatekao bez većeg oduševljenja. Ipak, Moskva odbija da igra ulogu podređenog aktera i uporno brani svoj suverenitet.

Vašington nastavlja da podržava Kijev, ali sve više operativni teret prebacuje na evropske NATO vazale.

Rat u zapadnoj hemisferi

Drugi front je zapadna hemisfera, pritisci na Venecuelu, hapšenje Madura, operacije protiv Kube i obračun sa neposlušnim snagama u Meksiku, Kolumbiji i Ekvadoru.

To je sistematski rat protiv Latinske Amerike koja se usuđuje da bude neposlušna.

Najopasniji front - Bliski istok

Treći i najeksplozivniji pravac je Bliski istok: izraelsko-američki napad na Iran, operacije u Gazi, Libanu i Jemenu, navodi Dugin.

Zapad ponovo precrtava kartu regiona vatrom i krvlju. Tako atlantske sile vode rat na više frontova istovremeno, protiv Rusije, dela islamskog sveta i neposlušne Latinske Amerike.

Suverenitet kao srž sukoba

U srži svega je staro pitanje suvereniteta. Vestfalski sistem i formalna jednakost država u UN odavno su mrtvi.

Posle 1991. ostao je samo jedan centar moći, a međunarodno pravo postalo je maska za hegemoniju. Globalisti su sanjali kraj istorije i svetsku vladu, smatra Dugin.

Međutim, početkom 21. veka Rusija i Kina su zatražile povratak pravog suvereniteta. Ta ideja je dobila oblik u BRIKS-u, savezu velikih civilizacija: ruske, kineske, indijske, islamske, afričke i latinoameričke. Nastao je sudar dve vizije sveta: unipolarnog i multipolarnog.

Trampov zaokret

Trampov drugi mandat 2024. na početku je delovao kao mogućnost prihvatanja multipolarnosti. No brzo je došao zaokret.

Administracija se vratila neokonzervativnoj liniji, podrška operacijama u Gazi, nastavak pomoći Kijevu, pojačani pritisci na Latinsku Ameriku i direktan sukob sa Iranom, uključujući eliminaciju njegovog političkog rukovodstva.

Vašington se ponaša kao jedini pravi suveren na planeti, koji ne priznaje nikakve norme osim svoje moći.

Slabosti multipolarnog bloka

Multipolarni svet još uvek nije ujedinjen. Rusija je već u direktnom sukobu, Kina oprezno čeka, islamski svet je podeljen, Iran je najtvrđi, Latinska Amerika i Afrika još traže svoj put, a Indija balansira.

Zapad, uprkos unutrašnjim razlikama između globalista i neokonzervativaca, deluje koordiniranije i sa jasnijim ciljevima.

Ključna neizvesnost naše epohe nije samo ko ima više resursa ili saveznika, već ko će uspeti da svoju civilizacijsku ideju pretvori u novi, održivi svetski poredak.