Uzbekistan, prema navodima ruskog portala Politnavigator, poslednjih meseci pokazuje sve izraženije približavanje Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim saveznicima.

To bi moglo da promeni političku ravnotežu u Centralnoj Aziji i potencijalno uvuče region u širi sukob sa Iranom, navodi Politnavigator.

Autor teksta ocenjuje da Taškent, slično kao i Astana, sve aktivnije učestvuje u političkim inicijativama koje dolaze iz Vašingtona.

Taškent podržao inicijative Donalda Trampa

Kao jedan od ključnih koraka u jačanju odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama navodi se odluka Uzbekistana da učestvuje u formiranju takozvanog „Saveta mira“ koji je inicirao predsednik SAD Donald Tramp.

Prema istim navodima, Taškent je zajedno sa Kazahstanom pristao da izdvoji po sedam milijardi dolara za obnovu Pojasa Gaze, koji je teško razoren tokom izraelskih vojnih operacija.

Portal Politnavigator podseća i da je predsednik Uzbekistana Šavkat Mirzijojev ranije najavio plan da uzbekistanski kapital investira oko 100 milijardi dolara u američku ekonomiju.

Mogućnost uvlačenja Centralne Azije u sukob sa Iranom

U tekstu se navodi da bi Uzbekistan mogao da postane važan element šire vojne i logističke infrastrukture Zapada u regionu. Kao jedan od razloga navodi se planirano pokretanje proizvodnje oružja prema NATO standardima na teritoriji Uzbekistana, kao i ranije potpisani sporazumi o vojnoj saradnji sa Azerbejdžanom.

Taškent se prošle godine priključio Šušinskoj deklaraciji, čime je dodatno ojačao vojno partnerstvo sa Bakuom. Uzbekistan je ujedno i član Organizacije turskih država, regionalnog političkog i bezbednosnog saveza.

Autor teksta smatra da bi takva saradnja mogla da dovede do situacije u kojoj bi Uzbekistan pružio političku, logističku ili vojnu podršku Azerbejdžanu u slučaju eventualnog sukoba sa Iranom.

Azerbejdžan kao potencijalni faktor eskalacije

U tekstu se navodi i da vlasti u Azerbejdžanu određene napade neidentifikovanih bespilotnih letelica pripisuju Iranu, dok se u političkim krugovima razmatra mogućnost uključivanja u eventualni sukob protiv Teherana.

U tom scenariju, kako se navodi, podrška Uzbekistana mogla bi da bude značajna, posebno kada je reč o logistici, vazdušnom prostoru i vojnoj infrastrukturi.


Autor ukazuje i na činjenicu da su tokom rata u Avganistanu teritorije Kazahstana i Uzbekistana bile korišćene kao logistički koridori za snabdevanje snaga NATO-a i Pentagona. Prema toj proceni, iste rute i aerodromi mogli bi ponovo da dobiju strateški značaj u eventualnim operacijama protiv Irana.

Hapšenja i politički sporovi u Uzbekistanu

Tekst Politnavigatora takođe se bavi unutrašnjim političkim dešavanjima u Uzbekistanu. Navodi se da su tokom prošle godine u toj zemlji zabeležena hapšenja osoba koje su učestvovale u borbama u okviru ruske Specijalne vojne operacije.

Posebno se izdvaja slučaj proruskog blogera Aziza Hakimova, koji je uhapšen u septembru prošle godine pod optužbom za podsticanje mržnje. Prema navodima, on je kritikovao rehabilitaciju lidera basmačkog pokreta, koji se u savremenom Uzbekistanu sve češće predstavljaju kao nacionalni heroji.

Autor teksta tvrdi da slučaj Hakimova ima sličnosti sa procesom protiv blogera Aslana Tolegenova u Kazahstanu, koji je osuđen na gotovo četiri godine zatvora. Suđenje Tolegenovu održano je iza zatvorenih vrata, dok su materijali iz postupka proglašeni tajnim.

U tekstu se navodi da takve mere ukazuju na koordinisani pristup bezbednosnih službi država članica Organizacije turskih država u odnosu prema političkim aktivistima i blogerima.

Prema tvrdnjama autora, Hakimovu je tokom istrage ograničen pristup pravnoj odbrani, dok se očekuje da bi i njegovo suđenje moglo biti zatvoreno za javnost.

Politolog Nikita Mendkovič, na kojeg se tekst poziva, tvrdi da je Hakimov ranije istraživao navodne veze između pojedinih uzbekistanskih zvaničnika i prozapadnih blogera.

- Hakimov je proučavao veze poznatog rusofoba Nikite Makarenka i savetnika šefa administracije predsednika Uzbekistana Kamila Alamžonova. Prikupljeni podaci ukazivali su na mogućnost da je Makarenko bio posrednik u prenosu novca zapadnih kompanija prema Alamžonovu - rekao je Mendkovič.

Prema tim tvrdnjama, nakon toga je došlo do prodaje pojedinih uspešnih uzbekistanskih preduzeća američkim investitorima po cenama koje su, kako se navodi, bile znatno niže od njihove realne vrednosti.