Nema više ulizivačkih pohvala, uljudnog zaobilaženja i diplomatije starog kova. Donalda Trampa više niko ne naziva „tatom“. Evropski lideri, koji su se godinu dana trudili da se snađu sa osnaženim američkim predsednikom u njegovom drugom mandatu, sada su blizu toga da jasno kažu „ne“ njegovom zanemarivanju međunarodnog prava i teritorijalnim pretenzijama, piše AP.

Čini se da je Trampovo obećanje o preuzimanju Grenlanda i kažnjavanju svake zemlje koja bi se tome usprotivila bila kap koja je prelila čašu. „Crvene linije“ pređene su ove godine kada je Tramp iznenada oživeo svoj zahtev da Sjedinjene Države „apsolutno“ moraju zavladati Grenlandom, poluautonomnom regijom koja je deo Danske, saveznice u NATO-u.

To je podstaklo čak i najblaže diplomate da upute oštra upozorenja Trampu, koga su do tada obasipali kraljevskim tretmanom i pohvalama. „Britanija neće popustiti“ u svojoj podršci suverenitetu Grenlanda, izjavio je britanski premijer Kir Starmer. Nekoliko kontinentalnih lidera poručilo je da „Evropa neće biti ucenjivana“ zbog Grenlanda.

Veliki preokret

„Pretnjama nema mesta među saveznicima“, rekao je norveški premijer Jonas Gar Store. Međutim, napeti diplomatski razgovori o sukobu prošle nedelje u Davosu nisu jedini faktor koji vrši pritisak na Trampa. U novembru se približavaju izbori za američki Kongres, a sve se to dešava u jeku pada berzi i njegove popularnosti.

Evropski lideri nisu ni prvi koji su se suprotstavili Trampu tokom njegovog drugog mandata. Primer je predsednik Federalnih rezervi Džerom Pauel. Ipak, veliki preokret među evropskom elitom, od popuštanja do prkošenja Trampu, pruža uvid u napore nekih država da nauče kako da kažu „ne“ predsedniku koji to mrzi da čuje i poznat je po osvetoljubivosti.

„Želimo komad leda za zaštitu sveta, a oni nam ga neće dati“, rekao je Tramp publici na Svetskom ekonomskom forumu. „Možete reći da, i bićemo vam veoma zahvalni. Ili možete reći ne, i mi ćemo zapamtiti.“

Jedinstven nastup

Evropa je proteklih dana na više načina odbila Trampove zahteve, od pretenzija na Grenland i poziva da se pridruži njegovom novom Odboru za mir, pa sve do onoga što je Kanađanin Mark Karni nazvao „fikcijom“ da savez funkcioniše u korist bilo koje zemlje više nego u korist one najmoćnije. Taj trenutak označio je jedinstvo koje su evropski lideri teško postizali tokom prethodne godine.

„Kada Evropa nije podeljena, kada stojimo zajedno i kada smo jasni i snažni u spremnosti da se zauzmemo za sebe, tada će se rezultati pokazati“, rekla je danska premijerka Mete Frederiksen. „Mislim da smo nešto naučili.“

Frederiksen je i sama dobar primer tog procesa učenja. Pre godinu dana ona i drugi lideri bili su u defanzivi i uglavnom su samo reagovali na poteze Trampove administracije. U februaru 2025. osetila je potrebu da novinarima kaže: „Mi nismo loš saveznik“, nakon što je potpredsednik Džej Di Vens izjavio da Danska „nije dobar saveznik“.

Tramp je transakcijski orijentisan. Retko se služi diplomatijom i nema „potrebu za međunarodnim pravom“, kako je rekao za New York Times ovog meseca. U tome leži raskorak između evropskih lidera, koji su skloni saradnji, i republikanskog predsednika koji se vratio u Belu kuću sa idejom da SAD preuzmu Grenland, Panamu, a možda čak i Kanadu.

Komunikacione finese

„Tokom Trampovog prvog mandata Evropa nije znala šta da očekuje i pokušavala je da se nosi s njim koristeći stara pravila diplomatije, uz očekivanje da će, ako nastave da razgovaraju odmjerenim tonom, promeniti njegovo ponašanje i uvesti ga u klub“, rekao je Mark Šenahan, vanredni profesor političkog angažmana na Univerzitetu Sari.

„Veoma je teško drugim liderima, koji međusobno komuniciraju kroz finese sistema zasnovanog na pravilima i diplomatskim razgovorima“, rekao je Šenahan. „Teško im je da se promene.“

Pet meseci nakon Trampove prošlogodišnje inauguracije, dok je njegova pretnja Grenlandu već bila prisutna, evropski lideri su se dovoljno privikli na Trampov stil da su uspeli da organizuju sastanak NATO zemalja u Holandiji.

Članice NATO-a složile su se da povećaju svoje doprinose i u velikoj meri su Trampu pripisale zasluge što ih je na to primorao. Generalni sekretar Mark Rute, poznat kao „Trampov šaptač“ unutar saveza, uporedio je predsednikovu ulogu u smirivanju iransko-izraelskog rata sa ulogom „tate“ koji interveniše u školskoj tuči.

Bez pritiska

Svrha tradicionalne diplomatije jeste očuvanje mogućnosti za saradnju. To često znači izbegavanje direktnog „ne“ kad god je to moguće. Međutim, Trampov potez oko Grenlanda bio je toliko oštra pretnja jedne članice NATO-a drugoj da je grenlandski premijer zaista izgovorio tu reč.

„Dosta“, rekao je Jens-Frederik Nilsen u izjavi nedugo nakon Trampovih komentara 5. januara. „Nema više pritiska. Nema više nagoveštaja. Nema više fantazija o aneksiji.“ To je pomoglo da se odredi pravac daljih rasprava. Danska premijerka izjavila je da bi takva invazija na Grenland značila kraj NATO-a i pozvala članice saveza da pretnju shvate ozbiljno.

One su to i učinile, objavljujući jednu za drugom izjave kojima odbacuju ponovljenu pretnju. Tramp je prošlog vikenda sa svog golf terena na Floridi odgovorio pretnjom da će u roku od mesec dana uvesti carinu od 10 odsto na robu iz osam evropskih zemalja: Danske, Norveške, Švedske, Francuske, Nemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Holandije i Finske.

Odbacivanje Trampove paradigme velike sile

„Tramp je bio u prilično slaboj poziciji jer ima mnogo drugih nadolazećih problema“ na domaćem terenu, uključujući predstojeću odluku Vrhovnog suda SAD o njegovim carinama i reakcije na imigracijske racije u Minesoti, rekao je Dankan Snajdal, profesor emeritus međunarodnih odnosa na Univerzitetu Oksford i Univerzitetu u Čikagu.

Karni je rekao „ne“ preoblikujući pitanje, ne kao pitanje o Grenlandu, već kao pitanje da li je vreme da evropske zemlje zajedno grade moć protiv „nasilnika“. Njegov odgovor bio je potvrdan. Ne imenujući Trampa, Karni je bio direktan: Evropa bi, rekao je, trebalo da odbaci „prisilu“ i „eksploataciju“ velike sile. Vreme je, kazao je, da se prihvati da je u savezu došlo do „pucanja“, a ne do tranzicije.

Neizrečeno je ostalo, primetio je Snajdal, da je to pucanje veoma novo. Iako bi ga u budućnosti moglo biti teško popraviti, to bi, prema prilagođenim pravilima, ostalo u interesu i SAD i Evrope i nakon Trampovog predsedništva. „To je predobar dogovor za sve njih da ga ne bi popravili“, rekao je Snajdal.

Oprez

Pre nego što je sišao sa bine u Davosu, Tramp je počeo da popušta. Povukao je pretnju da će upotrebiti „silu“ za preuzimanje Grenlanda. Nedugo zatim potpuno je promenio pristup, najavljujući „okvir“ za dogovor koji bi njegovu pretnju carinama učinio nepotrebnom.

Tramp je za Fox Business rekao da će „imati potpuni pristup Grenlandu“ prema tom „okviru“, ne otkrivajući šta bi to moglo da znači. Frederiksen je ponovo reagovala. U izjavi je poručila: „Ne možemo pregovarati o našem suverenitetu.“ Drugim rečima: „Ne.“