sveća
Foto: EPA/EPA-EFE/ALEXANDER ZEMLIANICHENKO / POOL, ilustracija

Mnogi širom planete, počev od Volodimira Zelenskog i brojnih Ukrajinaca, rado bi videli ruskog predsednika Vladimira Putina mrtvog. Nije teško pretpostaviti da je više puta bilo pokušaja da se organizuje njegovo uklanjanje, ali ono što sada, prema pojedinim tvrdnjama, izaziva najveću njegovu zabrinutost nije atentat, već jedno staro rusko “prokletstvo”.

Koliko god neverovatno zvučalo, zvanični zapisi pokazuju neobičan obrazac: svaki put kada poluostrvo Kamčatka zadesi izuzetno snažan zemljotres, u narednih godinu dana preminu aktuelni lider Rusije ili, ranije, Sovjetskog Saveza. Takav sled događaja viđen je u slučaju Vladimira Lenjina, Josifa Visarionoviča Staljina, Konstantina Černjenka i Borisa Jeljcina.

Opasna tradicija zemljotresa i smrti lidera

Podsetimo, 30. jula ove godine Kamčatku je pogodio jedan od najjačih zemljotresa u istoriji – 8,8 stepeni po Rihteru. Udari su izazvali cunami širom Tihog okeana, ali bez ljudskih žrtava. Ipak, evakuisano je gotovo 1,9 miliona ljudi u Japanu, dok su vlasti mnogih zemalja uvele hitne mere. Epicentar je bio na dubini od 20 kilometara, a slike ljuljajućih zgrada, uzburkanog mora i povijenog drveća obišle su svet.

Pogled na istorijske podatke daje zastrašujući niz:

1923. – Potres na Kamčatki jačine 8,1 Rihtera

1924. – Smrt Vladimira Iljiča Lenjina

1952. – Zemljotres jačine 8,5 Rihtera

1953. – Umire Josif Visarionovič Staljin

1984. – Potres jačine 7,5 Rihtera

1985. – Smrt Konstantina Černjenka

2006. – Zemljotres od 7,6 Rihtera

2007. – Umire Boris Jeljcin

U vezi sa Jeljcinovom smrću kružile su brojne teorije – od sifilisa do trovanja – iako je zvanično navedeno da je preminuo zbog srčanih problema i naslednih faktora. Interesantno je da se i kod Staljina spominje trovanje kao metoda eliminacije, što dodatno podgreva spekulacije.

Staljinov kraj i radio-vezista koji je otkrio vest

Zemljotres iz 1952. bio je razoran, a naredne godine – 5. marta 1953. – umro je Staljin. Vest je postala poznata zahvaljujući mladom američkom radio-vezisti Džoniju Kešu, koji je tada služio vojsku u Zapadnoj Nemačkoj i presreo sovjetske komunikacije. Taj isti Keš kasnije je postao muzička legenda čije su ploče prodate u više od 90 miliona primeraka širom sveta.

Sovjetski narod je tri dana odavao počast svom vođi, ali se ubrzo počelo sumnjati da Staljin nije preminuo prirodnom smrću. Zvanična verzija kaže da je 28. februara u svojoj dači u Kuntsevu, nakon večeri ispunjene filmom, bogatom trpezom i pijankom, otišao na spavanje oko četiri ujutro. Sledećeg dana pronađen je na podu između stola i kauča, pogođen teškim moždanim udarom. Iako je bio živ, pomoć nije stigla odmah, pa je preminuo nekoliko dana kasnije.

Niz koji se nastavlja

Godine 1984. Kamčatku je pogodio zemljotres od 7,5 Rihtera, a već 1985. umro je Konstantin Černjenko, koji je bio na vlasti svega nešto više od godinu dana.

Potres iz 2006. godine, jačine 7,6 Rihtera, odneo je nekoliko života i povredio četrdesetak ljudi. U aprilu 2007. preminuo je Boris Jeljcin, tada već bivši predsednik Rusije, a uzrok smrti bila je progresivna srčana insuficijencija.

Zapanjujuća činjenica je da su ovo bili jedini zemljotresi takve snage u poslednjih više od sto godina na Kamčatki – i da je svaki put ubrzo umro ruski lider. Da li je reč o slučajnosti ili o nekom mračnom prokletstvu, ostaje otvoreno pitanje.

(Republika)

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading