Zvuči gotovo nestvarno, ali u državnom sektoru, za relativno kratak vremenski period, moguće je doći do više stanova i poslovnih prostora – ukoliko ste dovoljno „sposobni“, vredni i deo sistema koji uživa zaštitu vrha tužilaštva, kao što je slučaj sa javnim tužiocem za ratne zločine Milošem Samardžićem.
Dok se za Nikolu Teslu, jednog od najvećih naučnika, često navodi da je spavao svega nekoliko sati dnevno, Samardžić je, prema obračunima, tokom marta proveo čak 744 sata na poslu. To praktično znači da je čitav mesec radio neprekidno – 24 sata dnevno. Nije odlazio kući, nije pravio pauze, nije jeo, spavao niti se odmarao. Takav tempo, prema tvrdnjama, nije bio izuzetak samo za mart, već se ponavljao i prethodnih meseci.
U samom srcu pravosudnog sistema, tačnije u Tužilaštvu za ratne zločine, odvija se ponašanje koje prevazilazi i najcrnje scenarije iz vremena najrepresivnijih režima. Miloš Samardžić, očigledno uveren da za njega ne važe ni zakoni države, pa ni osnovni zakoni fizike, uspeo je da sebi za mart 2026. godine obračuna neverovatnih 568 sati pripravnosti.
Na standardnih 176 radnih sati, koliko podrazumeva mesec sa 22 radna dana po osam sati, Samardžić je dodao još 568 sati pripravnosti, plus dodatnih 72 sata, čime dolazimo do apsurdnog zaključka da je njegov mart trajao čak 35 dana. U takvim okolnostima, pre bi mogao da konkuriše za Ginisovu knjigu rekorda, nego da izbegne pitanje eventualne krivične odgovornosti.
Apsurd tu ne prestaje. Samardžić nije čekao da neko drugi proveri ili odobri ove podatke – već je, po modelu koji je, kako se tvrdi, uspostavio njegov prethodnik na funkciji vršioca dužnosti glavnog tužioca za ratne zločine, sam sebi odobrio i potpisao isplatu. Rešenje kojim se iz budžeta izdvajaju stotine hiljada dinara na ime dežurstava potpisao je lično on.
Izvori iz tužilaštva navode da ovo nije izolovan slučaj, već deo šire prakse koja je, kako tvrde, nastala u kabinetu vrhovne tužiteljke, gde se lojalnost nagrađuje upravo kroz ovakve finansijske mehanizme.
Kako navodi izvor, čak i kada bi Samardžić bio u pripravnosti svake sekunde van radnog vremena – tokom svih noći i vikenda – maksimalan broj sati ne bi mogao da pređe 496. Ostaje otvoreno pitanje odakle dodatnih 72 sata. Da li je radio paralelno u dve smene ili je za njega vreme drugačije teklo?
Posebno je naglašeno da Tužilaštvo za ratne zločine ne spada u institucije koje zahtevaju hitne intervencije, niti postoje opravdani razlozi za konstantno ostajanje van radnog vremena. Takođe, ističe se da bi i druge tužioce koji imaju po 128 sati pripravnosti trebalo pitati šta su konkretno radili i gde su rezultati njihovog rada, s obzirom na to da se radi o velikim sumama novca iz državnog budžeta.
Prema tim navodima, plata Miloša Samardžića prelazi 420.000 dinara, dok ukupna mesečna primanja, uz dodatke, dostižu oko 650.000 dinara. Istovremeno, tužioci u višim tužilaštvima, koji rade u daleko zahtevnijim uslovima, zarađuju višestruko manje.
Sagovornik navodi da Samardžić nije osmislio ovaj model, već da ga je nasledio i nastavio da primenjuje već razrađenu praksu koju je, kako tvrdi, prethodno uspostavio Dušan Knežević, uz saglasnost vrha tužilaštva.
Dodatno zabrinjava činjenica da se u samom rešenju pominje čak sedam osoba koje učestvuju u ovom sistemu, što ukazuje na organizovani pristup unutar institucije. Kada se sve ove satnice pretvore u novac, dolazi se do milionskih iznosa koji se mesečno isplaćuju iz budžeta Srbije za poslove koji, prema tvrdnjama, nisu ni obavljeni.
Prema istim izvorima, ovakav sistem funkcioniše uz prećutnu podršku vrha tužilaštva, čija je uloga, kako se navodi, da obezbedi zaštitu lojalnim kadrovima dok se budžetska sredstva troše bez kontrole.
Naknade za pripravnost, kako tvrdi sagovornik, predstavljaju način da se obezbedi poslušnost i ćutanje unutar sistema, dok se istovremeno obični građani suočavaju sa strogim sankcijama zbog minimalnih dugovanja.
Ono što ovaj slučaj čini dodatno zabrinjavajućim jeste potpuni izostanak kontrole od strane Visokog saveta tužilaštva. Upravo u tom telu leži ključ za pokretanje disciplinske odgovornosti, ali se, prema tvrdnjama, većina nalazi pod uticajem istog sistema, što onemogućava reakciju.
Postojanje situacije u kojoj jedna osoba istovremeno odlučuje o dodeli sredstava i sama ih koristi ukazuje na ozbiljan problem sukoba interesa, koji, prema navodima, ne bi bio moguć bez saglasnosti najviših instanci tužilačke organizacije.
Portal Vaseljenska uputio je Tužilaštvu za ratne zločine niz pitanja od javnog značaja, tražeći objašnjenja u vezi sa ovim isplatama.
Između ostalog, postavljeno je pitanje na osnovu kojih propisa je obračunata pripravnost za mart 2026. godine i kako je moguće da se prizna 568 sati kada je maksimalan broj 496. Takođe se traže informacije o tome ko je kontrolisao ove obračune i da li su sprovođene revizije.
Posebno je istaknuto pitanje po kom osnovu je Samardžić potpisao rešenje koje se odnosi na njega lično, odnosno da li je u tom slučaju postojao sukob interesa i kako je on izbegnut.
Zatraženi su i podaci o svim isplatama pripravnosti u poslednjih godinu dana, naročito onima koje značajno odstupaju od uobičajenih, kao i informacije o postojanju mehanizama kontrole koji bi mogli da spreče ovakve slučajeve.
Komentari (0)