Psi
Foto: EPA/YAHYA ARHAB

Paster je tokom maja i juna iste godine pokušao vakcinom da izleči dva pacijenta koji su imali simptome besnila. Na žalost oba pacijenta su umrla.

Dečak Džozef Majster još uvek nije imao simptome, pa je Paster odlučio da mu da vakcinu jer je to bila jedina šansa da se dečaku spasi život. S obzirom da Paster nije bio lekar lečenje je prepustio doktoru Grančeru koji je u deset dana dao dečaku 13 vakcina postepeno smanjujući doze. Džozef je preživeo jer se bolest u njemu nije razvila.

Ovo je pokazalo da se vakcina može koristiti ne samo kao preventiva već i u terapeutske svrhe za bolesti koje se sporo razvijaju. S obzirom da za ovaj slučaj niko nije znao Paster je odlučio da, nakon što je uspešno primenio vakcinu na sledećem pacijentu, ceo svet sazna rezultate. A sledeći pacijent mu je došao

septembra 1885. godine. Bio je to mladi petnaestogodišnji pastir Žan Batist Žipil koji se bacio na besnog psa kako bi omogućio petorici svojih drugova da pobegnu. Luj Paster je primenio istu metodu kao kod devetogodišnjeg Džozefa Majstera pa je tako spasio život i Žan Batistu Žipilu.

Imajući u vidu da je kod Pastera počelo da dolazi sve više ljudi odlučio je da osnuje centar posvećen vakcinaciji protiv besnila. Nakon tri godine Institut Paster svečano je otvoren. To je bio i istraživački centar i centar za učenje.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading