Otvorena je 1991. godine u američkoj saveznoj državi Arizona, oko 50 minuta severno od Tusona, kao potpuno zatvoreni ekološki sistem namenjen proučavanju života u izolaciji.

Reč je o ogromnoj staklenoj strukturi površine oko 1,27 hektara, osmišljenoj kao veštačka replika Zemljine biosfere. Cilj projekta bio je da se testira da li ljudi mogu da prežive u zatvorenom, samoodrživom sistemu bez spoljne pomoći, što je imalo značaj i za buduće svemirske misije.

Unutar kompleksa nalazili su se različiti biomi, uključujući tropsku kišnu šumu, pustinju, savanu, okean sa koralnim grebenom i mangrove. Pored prirodnih zona, izgrađeni su i stambeni prostori, laboratorije i poljoprivredne površine na kojima su učesnici morali sami da proizvode hranu.

Prva i najpoznatija misija počela je 26. septembra 1991. godine, kada je osmoro naučnika ušlo u potpuno zatvoren sistem. Plan je bio da ostanu izolovani i da žive isključivo od resursa koje sami proizvedu unutar kompleksa.

Iako je poljoprivredni deo sistema proizvodio hranu poput banana, papaje, pirinča, pšenice i kikirikija, učesnici su se tokom misije suočili sa ozbiljnim problemom nedostatka kalorija. Ishrana je bila ograničena, što je dovelo do hronične gladi kod dela posade.

Jedan od najvećih problema pojavio se kada je nivo kiseonika počeo da opada. Nakon 16 meseci, koncentracija kiseonika pala je sa 20,9% na 14,2%, što je odgovaralo uslovima na velikim nadmorskim visinama. Zbog toga su se kod pojedinih učesnika pojavili simptomi slični visinskoj bolesti, pa je u sistem kasnije dodat kiseonik spolja.

dsdsd

Tokom misije došlo je i do psiholoških problema i podela među učesnicima. Grupa se u jednom trenutku podelila na frakcije, a odnosi između nekada bliskih članova postali su napeti i konfliktni.

Pored toga, ekosistem unutar Biosfere 2 nije se razvijao kako je planirano. Neke biljne vrste su prekomerno dominirale, dok je broj insekata poput mrava i bubašvaba naglo porastao. Nedostatak očekivane količine sunčeve svetlosti dodatno je uticao na stabilnost sistema.

Nakon završetka prve misije, 1994. godine započet je novi eksperiment, ali je i on ubrzo prekinut zbog tehničkih i finansijskih problema. Kasnije je kompleks više puta menjao vlasnike, a od 2007. godine njime upravlja Univerzitet u Arizoni.

Danas Biosfera 2 više ne funkcioniše kao zatvoreni životni sistem, već kao naučna laboratorija u kojoj se proučavaju klimatske promene, kruženje vode, ekosistemi i koralni grebeni. Kompleks je otvoren i za posetioce, a ostaje jedan od najpoznatijih eksperimenata u istoriji nauke.