Ruzmarin je jedna od onih biljaka koje deluju gotovo neuništivo – mirisan, snažan i otporan, često uspeva i tamo gde druge biljke brzo propadnu. Upravo zbog toga mnogi ga sade bez mnogo razmišljanja, uvereni da će rasti gde god ga posade, bilo u bašti ili u saksiji.

Ipak, ruzmarin ima vrlo precizne zahteve kada su u pitanju svetlost, voda i okruženje. Njegovo mesto u bašti može napraviti veliku razliku između bujne biljke i one koja polako slabi, žuti i gubi svoj prepoznatljiv miris.

Ruzmarin najbolje uspeva na toplim i sunčanim mestima, u zemljištu koje se između zalivanja dobro osuši. Zbog toga se ne slaže sa biljkama koje traže stalnu vlagu. Kada je zemlja previše mokra, koren može početi da truli, a listovi da menjaju boju i opadaju. Ovaj problem je naročito izražen u manjim baštama, lejama i saksijama, gde više biljaka deli isti prostor.

Upravo zato izbor „komšija“ u bašti nije nevažan. Biljke poput kupusa i karfiola troše mnogo hranljivih materija, dok blitva i tikve stvaraju više vlage i senke nego što ruzmarinu prija. Slično važi i za šargarepu i luk, koji mogu privući štetočine, kao i za pojedine vrste geranijuma koje ponekad zadržavaju insekte. Sve biljke koje vole senku takođe su znak da uslovi nisu idealni za ruzmarin.

Najbolje mesto za sadnju je ono koje dobija dosta direktnog sunca tokom dana. Ruzmarin se dobro razvija u povišenim lejama, sunčanim žardinjerama, glinenim saksijama i uz zidove koji zadržavaju toplotu. Ključno je da voda ne ostaje u zemlji nakon zalivanja ili kiše, jer ova biljka ne podnosi zadržavanje vlage oko korena.

Zemljište bi trebalo da bude lagano i propusno. Ako je previše zbijeno, može se poboljšati dodavanjem peska i komposta. U saksijama je posebno važno da postoji otvor za oticanje vode, kako bi se sprečilo truljenje korena.

Kada je reč o zalivanju, umerenost je najvažnija. Pre nego što ponovo zalijete biljku, treba proveriti da li se površinski sloj zemlje osušio. Tokom toplih dana zalivanje može biti nešto češće, dok se u hladnijim i kišnim periodima smanjuje.

Nakon berbe, ruzmarin se može koristiti na različite načine – svež ili osušen, u jelima sa mesom i piletinom, pečenim povrćem, krompirom, pa čak i u hlebu ili aromatizovanom maslinovom ulju. Njegov intenzivan ukus posebno se dobro uklapa uz beli luk, limun i razne marinade.

Berba se obavlja pažljivo, čistim makazama, sečenjem vrhova grančica. Na taj način podstiče se novi rast i biljka postaje gušća. Važno je ne uklanjati previše odjednom, naročito kod mlađih biljaka.

Ako primetite žute listove, mrlje, suve grane, prisustvo štetočina ili usporen rast, to je znak da nešto nije u redu. Najčešći uzroci su previše vode, loša drenaža, nedostatak sunca ili neodgovarajuće biljke u blizini.

Kada ima dovoljno svetlosti, dobro drenirano zemljište i umereno zalivanje, ruzmarin postaje snažna i dugotrajna biljka. Pravilnim izborom mesta i susednih biljaka, ne samo da će bolje napredovati, već će zadržati svoj bogat miris i pun ukus koji ga čine neizostavnim u kuhinji.