Jedan od najstrašnijih mostova na svetu nalazi se na nasipu jezera Pončartrejn.
Reč je o najdužem neprekidnom mostu preko vode na svetu, na kojem neki vozači doživljavaju napade panike tokom vožnje, a u ekstremnim slučajevima im je potrebna policijska pratnja da bi se bezbedno vratili sa mosta.
.
Vožnja traje pola sata
Most je dugačak skoro 39 kilometara, a sastoji se od dva paralelna puta koja povezuju gradove Meteri i Mandevil u saveznoj državi Luizijani. Izgrađen je sredinom prošlog veka, tokom perioda brzog širenja Nju Orleansa, kako bi se obezbedila brža i efikasnija saobraćajna veza preko jezera Pončartrejn.
Uprkos impresivnoj dužini, prvi deo mosta je završen za samo 14 meseci, što ga i danas svrstava među izuzetna inženjerska dostignuća. Oko 12 miliona vozila prelazi ga svake godine, ali uprkos svakodnevnoj upotrebi, njegov ugled kao jednog od najstrašnijih mostova u Sjedinjenim Državama je neumanjen.
Vožnja preko mosta u povoljnim vremenskim i saobraćajnim uslovima traje otprilike 30 minuta. Kolovoz u pravcu juga prema Mandevilu podleže naplati putarine, a bezbednost na celom delu nadgledaju specijalna policijska jedinica, Policija nasipa i Patrola za pomoć vozačima, koje intervenišu u slučaju saobraćajnih nezgoda, guste magle ili vozača koji nisu u mogućnosti da nastave vožnju zbog straha.
Neprijatno iskustvo za vozače
Postoje tačke duž mosta gde je moguće okrenuti vozilo i vratiti se, ali do njih se ne može samostalno doći. Vozači koji shvate da ne mogu da nastave moraju da sačekaju policijsku pratnju koja ih bezbedno odvodi do mesta skretanja.
Do 2011. godine, nasip jezera Pončartrejn držao je Ginisov svetski rekord za najduži most preko vode na svetu.
Nakon otvaranja mosta Ćingdao Đaodžou u Kini, Ginisova knjiga rekorda je podelila kategoriju, pri čemu je američki most zadržao titulu najdužeg neprekidnog mosta preko vode, dok je kineski most preuzeo rekord za ukupnu dužinu.
Iako tehnički impresivan, mnogi vozači opisuju prelazak mosta kao izuzetno neprijatno iskustvo. Na deonici dugoj oko 13 kilometara, zemljište potpuno nestaje iz vida sa obe strane, što stvara snažan osećaj izolacije i dezorijentacije. Upravo taj deo mnogi kažu da je najstrašniji.
Većina ne pređe ni pola mosta
Most je nekoliko puta uvršten na liste najstrašnijih mostova na svetu, uključujući i one Bi-Bi-Sija, a brojna lična svedočanstva dele se na društvenim mrežama i forumima.
Neki vozači opisuju trenutke u kojima su se nebo i voda spajali u istu boju, pa su se osećali kao da voze kroz oblake, dok su drugi priznali da su doživeli jake napade panike tokom oluja ili guste magle.
Jedan vozač je ispričao kako je jedva uspeo da pronađe mesto za skretanje uz pomoć drugih učesnika u saobraćaju, nakon čega je policajac procenio da nije bezbedno da nastavi vožnju i pozvao prijatelje da dođu po njega. „Rekao mi je da većina ljudi ne pređe ni pola mosta“, prisetio se.
Za neke je, međutim, prelazak mosta postao rutina. Jedan korisnik se prisetio kako mu se, kao detetu, vožnja preko mosta u zalazak sunca činila kao putovanje na kraj sveta, dok je danas za njega to samo još pola sata običnog dana, piše Mirror.
Komentari (0)