U njoj već više od 50 godina živi Yang, čovek koji je svesno odbacio savremeni način života i odlučio da živi u pećini koja ima vodu, struju i prirodno stabilan mikroklimat tokom cele godine.

Do njegovog doma vodi uzak i strm put, udaljen svega nekoliko stotina metara od asfalta, ali potpuno nevidljiv prolaznicima. Kuća je smeštena tačno na ulazu u pećinu i prirodno zaštićena od kiše, vetra i ekstremnih temperatura. Kako Yang tvrdi, zimi je toplo, leti prijatno hladno, a vlage nema, jer bi u suprotnom zidovi odavno propali.

Kuća u pećini koja prkosi vremenu

Pećina u kojoj Yang živi sa porodicom već skoro jedan vek funkcioniše kao savršeno prirodno sklonište. Zidovi od kamena, zemlje i drveta uklapaju se u samu stenu, a kuća je građena postepeno, bez klasičnih renoviranja. Sunčeva svetlost ulazi direktno, kiša nikada ne prodire unutra, a temperatura ostaje gotovo ista tokom cele godine. Upravo taj prirodni balans, kako kaže, čini ovo mesto idealnim za život.

Voda kao ključ opstanka

Voda je osnova njegove potpune samostalnosti. Unutar pećine nalaze se prirodni izvori i bazeni sa bistrom vodom koja neprestano kaplje sa zidova stene. Yang tu vodu sakuplja i skladišti, pa nestašice nikada nema. Električnu energiju dobija sa obližnjeg stuba, dok za kuvanje i grejanje koristi drva koja sam prikuplja u okolnoj šumi.

Nekada je gajio i stoku, ali danas, zbog godina i samoće, održava manju baštu i sakuplja lekovito bilje koje prodaje u okolnim selima. Ne koristi pesticide i ističe da pećina za njega nije izolacija, već dom.

Nakon smrti roditelja, njegovih petoro braće i sestara napustilo je planinu. Yang je ostao. Ne zato što je morao, već zato što je to želeo. Za njega, tišina, priroda i udaljenost od sveta nisu bekstvo, već način da sačuva unutrašnji mir i ravnotežu.

BONUS VIDEO