mačka sa plenom
Foto: Shutterstock/Foto: Shutterstock

Kožne infekcije kod mačaka spadaju među najčešće zdravstvene probleme koji vlasnicima lako promaknu, jer se veliki deo simptoma javlja upravo ispod guste dlake.

Mačja koža je izuzetno osetljiva i reaguje na najmanje promene – od alergija i parazita, preko povreda, pa sve do bakterija i gljivica koje koriste svaku priliku da naruše njen integritet. Iako deluje da dlaka pruža prirodnu barijeru, ona zapravo često prikriva prve znake infekcije, zbog čega se promene primećuju tek kada se već rašire.

Kako prepoznati da nešto nije u redu?

Kožne infekcije gotovo uvek počinju suptilno: mačka se češe mrvicu više nego inače, češće liže jedan deo tela ili nezadovoljno trese repom kada joj se dodirne određena regija. Upravo ti prvi znaci najčešće promaknu, jer ih vlasnici pripisuju normalnom ponašanju.

mačka

Shuterstoock

 

 

Međutim, kada dlaka počne da se tanji, kada se pojave crvenilo, sitne kraste, masni tragovi, ljuspice kože ili beličaste gnojne tačkice, to je jasan alarm da se pod dlakom dešava ozbiljan proces. Neprijatan miris kože – koji je naročito izražen kod bakterijskih i gljivičnih infekcija – još je jedan indikator da je vreme za hitan pregled.

Najbolje da se problem otkrije na vreme

Uzroci kožnih infekcija mogu biti veoma različiti, a često se međusobno prepliću. Bakterijske infekcije (pioderma) obično nastaju kada se naruši površina kože, bilo zbog povrede, ogrebotine, buva ili alergijske reakcije. Gljivične infekcije, posebno dermatofitoze, lako se prenose putem predmeta, prašine ili kontakta sa zaraženim životinjama.

Alergije su dodatni, često skriveni problem – one izazivaju toliko jak svrab da mačka sama pravi rane upornim lizanjem i češanjem.

Kada je treba odvesti kod veterinara?

Precizna dijagnostika je osnov za uspešno lečenje, jer samo otkrivanje glavnog uzroka omogućava veterinaru da primeni odgovarajuću terapiju. Nakon vizuelnog pregleda, uobičajeno se rade testovi koji otkrivaju bakterije, gljivice, grinje, kao i kulture dlake za dermatofitozu. U težim slučajevima neophodni su analiza krvi, urina ili biopsija.

Terapija se razlikuje u zavisnosti od uzroka: antibiotici kod bakterijskih infekcija, antifungalni lekovi kod gljivica, antihistaminici i protivupalni preparati kod alergija, kao i obavezna zaštita od parazita ukoliko su oni deo problema.

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading