Vera Renczi
Foto: Printscreen/Printskrin

Priča o Veri Renczi, poznatoj kao „crna udovica iz Zrenjanina“, ostaje jedna od najjezivijih i najzagonetnijih u istoriji evropskog kriminala. Ova fatalna žena, rođena najverovatnije krajem 19. veka u Bukureštu, a odrasla u tadašnjem Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu, sumnjiči se da je sopstvenim rukama otrovala 35 muškaraca – uključujući oba muža, sina i brojne ljubavnike.

Poremećena strast i potreba za posedovanjem

Vera je bila zanosna i harizmatična žena, što joj je omogućilo da lako osvaja muškarce različitih društvenih slojeva – od studenata, trgovaca, pa do oficira i oženjenih građana. Njeni odnosi, međutim, redovno su završavali misterioznim nestancima. Tokom godina, svi ti ljudi jednostavno su iščezavali, a Vera bi svaki put imala neko uvreženo objašnjenje: otišli su, napustili je, izgubili interesovanje. Istina je bila daleko strašnija.

Njene žrtve završavale su otrovane arsenom, a tela su redom skrivana u podrumu njene kuće, u drvenim sanducima. Tamo je, navodno, često znala da sedi, okružena telima ljudi koji su joj nekada „pripadali“.

Sve je počelo još u ranoj mladosti

Nakon smrti majke, Vera se s ocem preselila u Austrougarsku. Bila je introspektivno dete, sklona opsesivnim mislima. Veoma mlada udala se za starijeg austrijskog bankara Karla Šika s kojim je dobila sina Lorenza. Njena ljubomora je rasla iz dana u dan, a jednog dana, bez konkretnih dokaza o neverstvu, sipala mu je otrov u vino. Njegovo telo nikada nije pronađeno, a ona je svima govorila da ju je napustio.

Drugi brak trajao je kratko. I taj muž je nestao bez traga, a Vera je tvrdila da je otišao i poslao joj pismo. Nakon toga se više nikada nije udavala, ali je zato započela niz intenzivnih afera koje su završavale smrću njenih partnera.

Podrum smrti

Policija je na trag došla tek kada je supruga jednog od njenih ljubavnika, zabrinuta što se muž ne vraća kući, prijavila nestanak. Istraga je ubrzo dovela do Verine vile, gde su policajci otkrili šokantan prizor – čak 35 drvenih sanduka sa raspadajućim telima muškaraca.

Vera je uhapšena i priznala zločine. Rekla je da je ubijala jer su je izdali ili više nisu pokazivali interesovanje. Hladnokrvno je dodala da joj je najviše prijalo da sedi među sanducima u podrumu – jer su to „bili ljudi koji su je voleli i koji su joj pripadali“.

Njena izjava koja je obišla svet glasila je:
„Htela sam da budem poslednja žena u njihovom životu.“

Najstrašniji zločin – smrt sina

Među njenim žrtvama bio je i sin Lorenzo. Po jednoj verziji, on je otkrio njene zločine i želeo da je prijavi. Po drugoj, Vera je strahovala da će se oženiti i otići – pa je odlučila da ga zadrži za sebe. U oba slučaja, završio je otrovan. Navodno ga je držala u naručju dok je umirao.

Legenda ili stvarnost?

Priča o Veri Renczi prvi put se pojavila u američkoj štampi 1925. godine. Iako se tvrdi da je 1972. godine dospela u Ginisovu knjigu rekorda kao žena sa najviše ubistava, nikada nije pronađena zvanična sudska dokumentacija o njenom suđenju niti precizni podaci o njenoj smrti.

Neki istoričari sumnjaju da je čitava priča legenda, iako arhivski zapisi potvrđuju da je Vera Renczi zaista postojala. Ratovi i istorijski haos uništili su mnoge dokaze, pa je danas teško razdvojiti činjenice od mita.

Bez obzira na to, Vera ostaje simbol mračne strane ljubavi i opsesivne potrebe za kontrolom – čak i po cenu tuđih života.

BONUS VIDEO

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading