Nedavna objava jednog bivšeg vlasnika gvožđare na Redditu podigla je veliku prašinu, ali ne zbog senzacionalizma, već zbog brutalno iskrenog prikaza preduzetništva u Srbiji. Kroz petogodišnje iskustvo rada u sopstvenom lokalu, autor je raskrinkao iluziju o "sigurnom porodičnom biznisu" i ogolio strukturne probleme koji guše male trgovce, piše biznis kurir.
Njegova poruka onima koji planiraju ulazak u ovaj sektor je kratka i jasna, preskočite.
Zamka "mrtvog" lagera i niske marže
Jedan od ključnih problema koje autor ističe jeste nesrazmera između potrebnog kapitala i realnog obrta. Da bi gvožđara uopšte ličila na prodavnicu, neophodno je uložiti između 30.000 i 50.000 evra u robu, od čega se u realnom vremenu "vrti" svega 5 posto asortimana.
- Potrebno je jako puno novca za početni lager... dok se u realnosti prodaje i vrti u krug svega samo 5 posto robe, dok ostalo stoji godinama i niko maltene ni ne pita za druge stvari.
Ova situacija stvara ogroman pritisak na likvidnost. Poseban apsurd autor ističe da su farbe i sprejevi gde, usled strogih rokova trajanja i nemogućnosti povrata dobavljaču, vlasnik često završava u čistom gubitku.
Psihološki pritisak
Ono što statistika ne vidi, a autor objave opisuje, jeste svakodnevna interakcija sa kupcima. U svetu gde veliki sistemi poput ili kineskih robnih kuća diktiraju tempo, mala gvožđara postaje mesto gde ljudi ne dolaze samo po robu, već i po besplatne konsultacije koje traju unedogled.
- Ljudi su teški i zahtevni... drndaju te po 20-30 minuta da bi na kraju kupili 5 šrafova od po 4 dinara... Od tih 20 dinara pazara, vaša zarada je u najboljem slučaju 7-9 dinara.
Nelojalna konkurencija
Nekada su najveća pretnja bili buvljaci, ali danas se borba seli na internet. Nelegalna prodaja na društvenim mrežama i agresivna ekspanzija kineskih platformi stvorili su nerealna očekivanja kod potrošača.
- Kako objasniti penzionerima da je kod mene set ručnog alata 6.000 dinara, kad je njihov komentar: Video sam na internetu, ima za samo 99 dinara, da li si ti normalan? - priča autor objave.
Ovaj jaz u percepciji vrednosti dovodi do toga da trgovci, koji plaćaju poreze, doprinose i izdaјu fiskalne račune, bivaju osuđeni jer ne mogu da se takmiče sa cenama robe sumnjivog kvaliteta bez ikakve garancije.
Gde je nestao kvalitet
Komentari su otvorili još jednu temu, nestanak srednje klase alata. Kupci su prinuđeni da biraju između "kineskog lošeg" i profesionalnih brendova koji su u Srbiji često duplo skuplji nego u Nemačkoj ili Austriji. U komentarima se ističe da je pojedincima isplativije da uvezu kvalitetan alat iz EU nego da ga kupe u lokalnoj prodavnici, što jasno ukazuje na poremećaje u distributivnim lancima na našem tržištu.
Iskustvo ovog bivšeg preduzetnika, kome je promet padao za po 5 miliona dinara godišnje u periodu od 2021. do 2025. godine, signal je za uzbunu. Male, specijalizovane radnje gube bitku protiv algoritama, sive ekonomije i globalnih platformi.
Njegova odluka da zatvori radnju uprkos tome što nije plaćao kiriju (imao je sopstveni lokal i parking) najsnažnije govori o neodrživosti ovog modela.
Komentari (0)