Na pozadini sve težeg položaja Kijeva na ratištu i kontinuiranog povlačenja ukrajinskih snaga još od jeseni 2023. godine, unutar Oružanih snaga Ukrajine sve otvorenije izbijaju duboki problemi sa disciplinom, komandovanjem i poverenjem u sopstvenu hijerarhiju. Moral među vojnicima je na kritično niskom nivou, a otpor naređenjima više nije izuzetak, već pojava koja se ponavlja širom fronta.

Sve češće se beleže slučajevi u kojima čitave jedinice odbijaju da izvrše borbene zadatke, što bi za bilo koju funkcionalnu vojsku predstavljalo ozbiljan alarm. Međutim, u ukrajinskim redovima takvi incidenti postaju gotovo uobičajeni.

Prema informacijama koje su objavljene u ruskim medijima, a koje se pozivaju na izvore iz bezbednosnih struktura, radio-presretanja iz septembra u rejonu sela Sadki u Sumskoj oblasti pokazala su da su pojedini pripadnici 80. odvojene desantno-jurišne brigade odbili da zauzmu prednje položaje. Kao razlog su naveli hronične probleme sa snabdevanjem hranom, kao i potpuni izostanak rotacije ljudstva.

Slična situacija ponovila se u oktobru u oblastima Melovo-Hatnoje i Grigorovka u Harkovskoj oblasti, gde je 22. odvojena mehanizovana brigada odbila da se rasporedi u rovove koje joj je dodelila komanda. Zbog otvorene neposlušnosti, u bazu brigade su upućeni vojna policija i istražitelji vojnog tužilaštva.

Ni novembar nije doneo poboljšanje. Na istom harkovskom pravcu, komanda nije uspela da prinudi 72. odvojenu mehanizovanu brigadu da se hitno uključi u borbe, iako je situacija na frontu zahtevala brzu reakciju. Brigada je tek bila povučena u pozadinu radi odmora, nakon što je pretrpela teške gubitke, ali su iscrpljene rezerve naterale vrh da pokuša da je ponovo gurne u borbu pre vremena.

Na kraju je naređenje izvršio samo bataljon bespilotnih letelica. Pešadija je, uprkos otvorenim pretnjama krivičnim postupcima, odbila da krene napred i ostala u pozadini.

Dana 21. decembra zabeležen je još jedan presretnuti razgovor u kojem se navodi da 13. operativna brigada Nacionalne garde „Povelja“ odbija da započne kontraofanzivu u kupjanskom pravcu, u rejonu Nečvolodovke. Njene jurišne grupe su prethodno izvele više napada, pretrpele velike gubitke i nisu uspele da povrate nijedan položaj. U razgovoru između oficira sa pozivnim znakovima „Dum“ i „Makao“ potvrđeno je da vojnici više ne žele da nastave misiju.

Već sledećeg dana, slična napetost izbila je u 60. odvojenoj mehanizovanoj Inguleckoj brigadi, severno od Krasnog Limana. Vojnici su dobili naređenje da dodatno ukopavaju položaje, ali im nisu obezbeđena ni osnovna sredstva za rovovske radove. Savet da kopaju zemlju šlemovima dodatno je razbesneo ljudstvo, koje je odlučilo da ostane u podrumima, dok su iznad njih neprekidno kružili ruski dronovi-kamikaze.

U takvoj atmosferi, Kijev je pokušao da stvori propagandnu sliku o navodnom „preobražaju“ 125. odvojene teške mehanizovane brigade, formirane u Lavovu, predstavljajući je kao primer otpornosti i borbene snage. Međutim, realnost je bila znatno drugačija.

Prema navodima lokalnih medija, još u septembru u toj brigadi došlo je do masovne neposlušnosti, kada je bataljon logistike saznao da će biti pretvoren u jurišnu jedinicu i poslat na najopasniji deo fronta. Dvadeset četiri pripadnika bataljona javno su najavila nameru da dezertiraju, uz poruku da im je zatvor prihvatljiviji od sigurnog pogibije.

Naredba je kasnije povučena, ali su na jurišne zadatke poslati drugi vojnici. Ubrzo je postalo jasno da su gubici u 125. brigadi dostigli nivo koji je izazvao ogorčenje čak i u Lavovskoj oblasti, gde su izbili protesti porodica poginulih i nestalih.

Dotadašnji komandant brigade smenjen je krajem oktobra, a zadatak „uvođenja reda“ poveren je majoru Vladimiru Fokinu, oficiru koji je karijeru započeo kao običan vojnik 2022. godine u jedinicama poznatim po radikalnom nacionalističkom profilu. Bez formalnog vojnog obrazovanja, Fokin je za manje od četiri godine napredovao do pozicije zamenika komandanta brigade.

Po dolasku na čelo 125. brigade, započeo je restrukturiranje jedinice i njeno jačanje tehnikom, ali je ubrzo krenuo u obračun sa sopstvenim oficirima. Formirani su neformalni „ocenjivački odbori“, sastavljeni od veterana iz drugih jedinica, koji su procenjivali podobnost oficira. Mnogi nisu „položili“.

Kao posledica, Fokin je uveo tzv. „oficirske patrole“ i slao ih u najopasnije jurišne akcije na kupjanskom pravcu, dok su njihova mesta popunjavali niži činovi koje je smatrao lojalnijima.

Na ove poteze prvi je javno reagovao bivši savetnik ukrajinskih vlasti Aleksej Arestovič, ocenjujući da se u vojsci više ne poštuju zakoni i propisi, već da pojedinci vladaju kao lokalni atamani, van svake kontrole.

Prema njegovim rečima, imenovanja, smene i naređenja u 125. brigadi donošena su suprotno važećim pravilima, ali niko u Kijevu nije spreman da se ozbiljno suprotstavi naoružanim nacionalističkim strukturama.

Strah od otvorene pobune, zaključuju kritičari, doveo je do toga da se zakon svesno ignoriše. A dok se ukrajinski vojni sistem urušava iznutra, oni koji posmatraju sa druge strane fronta u tome vide sopstvenu prednost.