Tamo, kako se pisalo, trudili su se da ni pile ne ostane živo. Sudbine ljudi bile su zapečaćene, svi su pobijeni.
Jedna strašna priča vezana za ovaj pokolj govori o porodici koja je najstrašnije izmasakrirana, a zasniva se na rečima episkopa Hrizostoma Vojinovića. Prenosimo vam je u celosti:
- U selu Prologu, blizu Livna, živela je samo jedna Srpska porodica od sedam članova. Bezdušnim ljudima je i ova jedna porodica bila trn u oku i zato su, kad je nastao ovaj sveopšti pokolj, izveli nju jedne noći u polje i streljali. Kad su sutradan došli da pokopaju leševe, našli su jednu devojčicu od 10 godina još u životu.
Sedela je među leševima, naslonjena na mrtvu majku i plakala. Videvši da ponovo dolaze oni koji su poubijali sve njene, obratila se jednom i rekla:
" Čiko ja sam živa; nemojte me ubiti !“
Pomislilo bi se da će ta molba iz usta tog malog ranjenog stvorenja i kamen dirnuti.
Ali, među tim ljudima nije se našlo nijedno osetljivo i živo, za tuđi bol, srce koje bi se smilovalo na to dete koje nikome nikakva zla nije učinilo, na te tužne i preklinjuće oči koje su svu noć plakale, i to malo, slomljeno, ali željno života srce koje je svu noć među leševima drhtalo.
Nisu je poštedili.
A koliko je hiljada takvih i gorih slučajeva bilo!
To pak sve svedoči, braćo i sestre, da ima ljudi koji ne znaju za Boga, koji ne znaju za dušu, kojih se niko na svetu ne tiče.
Ima ljudi koji imaju ime da su živi, a mrtvi su: mrtvi duhom i mrtvi srcem.
A od tih se živih leševa niko ničemu dobrom, velikom i stvarnom neka ne nada...
BONUS VIDEO
Komentari (1)