Mirror.co.uk
Foto: Alo/Mirror.co.uk

  „Bajron je bio jako društven“, priseća se Zoi, sada 51-godišnjakinja. „Uvek je nasmejavao sve oko sebe. Bio je šaljivdžija, ali prema meni – bio je pravi mamin sin. Sve mi je pričao. Njegovi prijatelji nisu mogli da veruju koliko smo bliski. Govorili bi mu: 'Zar si to stvarno rekao mami?' A on bi odgovarao: 'Ona mi je najbolja drugarica.'“

Zoi ističe koliko je Bajron bio zaštitnički nastrojen prema svojim sestrama. Starijoj sestri je uvek postavljao pitanja o njenim momcima, dok je mlađu obožavao.

„Kada bi dolazio kod mene, moja ćerka i njene drugarice bi trčale da ga pozdrave, a on bi se igrao s njima. Obe ih je voleo do suza.“

Najmračniji dan njenog života

Bajron je napadnut nožem u Ejrs Gardenu, u Ilkestonu, Derbišir. „Sećam se toga dana kao da je juče“, priča Zoi. „Bilo je vrelo, dan posle utakmice Engleske. Sedela sam u dnevnoj sobi, večera je bila spremna.“

Bajron ju je pozvao da kaže kako će pokupiti prijatelja i da bi voleo da dođe na večeru posle toga. „Rekao je: 'Volim te, mama.' Odgovorila sam: 'I ja tebe, dušo. Vidimo se uskoro.' To su bile naše poslednje reči.“

Nedugo zatim, zazvonio je telefon. Na liniji je bio partner Bajronovog prijatelja. „Čula sam vrisak: 'Bajron je izboden!' Istrčala sam iz kuće, sela u auto i odjurila ka bolnici“, seća se Zoi.

Na odeljenju hitne pomoći, lekari su je obavestili da Bajron dolazi kolima hitne pomoći. „Kada je stigao, nosili su ga pored mene. Oči su mu bile okrenute unazad. Operisali su mu srce na licu mesta. Nisam mogla da ga dodirnem. Samo sam pala na pod. Prijateljica pored mene je vrisnula: 'Ako preživi, to je čudo.' Ja sam samo ponavljala: 'To je moj sin. Moj jedini sin. Ne sme da umre.'“

Bajron je podlegao povredama u bolnici. Bio je izboden dva puta – u ruku i grudi.

„Kao da nisam bila tu“, govori Zoi o tom trenutku. „Kao da sam gledala film. Dani su prolazili u magli. Samo sam kuvala čaj i pitala ljude: 'Hoćeš šolju čaja?' Nisam jela, nisam spavala, nisam mogla da čujem ništa.“

Četiri dana kasnije, morala je da identifikuje njegovo telo. „Zagrlila sam ga i plakala, ali nisam mogla da verujem da ga više nema.“

Borba za promenu

Godine 2022. četvorica muškaraca osuđena su na doživotni zatvor za Bajronovo ubistvo. Od tada, Zoi je svoju bol pretvorila u misiju. Počela je da se zalaže za postavljanje kompleta za zaustavljanje krvarenja na javnim mestima kako bi se povećale šanse za preživljavanje u sličnim situacijama.

„Pitala sam se šta sam mogla da uradim, kako sam mogla da ga spasim. Tada sam naišla na te komplete i rekla sebi: 'Ne mogu dozvoliti da Bajron umre uzalud.' Počela sam da prikupljam novac i do sada sam obezbedila više od 100 kompleta u Notingemu.“

Za svoj rad, Zoi je 2023. godine dobila regionalnu nagradu Ponos Britanije za Istočni Midlends.

Danas govori deci o svom gubitku. „Kada čuju priču iz prve ruke, gledaju na nasilje drugačije. Zato sam i smatrala da je serija 'Adolescencija' važna – prikazuje sve iz nove, sirove perspektive".

BONUS VIDEO

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading