Centar za društvenu stabilnost predstavlja novi dokumentarni film koji rasvetljava sve detalje i pozadinu slučaja koji je predstavljao jednu od vodećih tema 2025. godine – projekat Generalštab i plan izgradnje hotela na mestu urušenog bivšeg Saveznog ministarstva odbrane.

Kako je ranije najavljeno u filmu se predstavlja istorijska pozadina izgradnje Generalštaba, pravni status koji je toj zgradi dodeljen tokom vlasti stranaka iz DOS koalicije, kao i razlozi zbog kojih je ova tema, u periodu sprovođenja obojene revolucije, postala jedna od primarnih u Srbiji.

Takođe, film otvara pitanje ko su pojedinci koji čine duboku državu u Srbiji, spremnu da služi tuđim interesima iznad interesa sopstvene države i naroda, a ko su oni koji su stali u odbranu državnih interesa.

Objekat na uglu Kneza Miloša i Nemanjine koji je stradao u bombardovanju 1999. godine, predstavlja temu kako i javnom mnjenju tako i u političkim, ekonomskim, pa čak i u naučnim krugovima.

Za kratko vrema ruševina je prevalila put od urbanističke do pravosudne teme, ističe se u dokumentarcu. Slučaj koji je pokrenulo Tužilaštvo za organizovi kriminal protiv ministara kulture Nikole Selakovića sve više poprima obrise "Kafkinog procesa", procesa gde su činjenice izgubljene u moru dezinformacija plasiranih putem političke kampanje isplaniranog i lukavo konstruisanog sudskog procesa u kojem je "Sokrat unapred osuđen" i cena koju treba da plati. Ne Nikola Selaković već društvo i država.

Cilj je bio jasan, navodi se u dokumentarcu, uništiti investiciju vrednu preko milijardu dolara.

Postavlja se pitanje ko se ili šta se štiti? Uništeni objekat kojeg se i idejni tvorac odrekao ili interes pojedinaca, odnosno organizovane krminalne grupe?

Navodi se da je potrebno razlučiti šta je ovde rušenje, a šta odbrana države.

Ministar spoljnjih poslova Marko Đurić rekao je sledeće: 

 - Ja imam pomešana osećanja o zgradi Generalštaba. Odrastao sam tri ćoška od zgrade. Ja je ne vidim onakvom kako ona izgleda danas. Ja je pamtim kao simbol moći jedne države, sa druge strane ona za mene predstavlja i simbol nacionalnog poraza, na žalost onako kako danas izgleda. Zato nikada nisam razumeo zašto smo oklevali da sa njom nešto uradimo.

Srđan Graovac, direktor Istorijskog arghiva kaže da je Maršalat imao jednu posebnu važnost, njegova lokacija je važna. 

 - Kad pogledate lokalitet između dva dvora... I onda kada sve zaokružite stvar postaje i više nego jasna. Ovo danas što se radi u vezi sa Genralštabom je duboka politizacija. Jer isti oni koji nisu imali ništa protiv onoga šta se radilo sa Maršalatom, sada se protive gradnji Generalštaba.

Podseća se i na prodaju dragocenog zemljišta Amerikancima za gradnju nove ambasade SAD za vreme bivše vlasti za samo 15 miliona dolara.

Napominje se da je ovu prodaju proslavio i Dragan Đilas uz šampanjac.

Ognjen Karanović, direktor Centra za društvenu stabilnost ističe da ovo nikome nije bilo sporno čak ni činjenica da je nadležno ministarstvo objavilo da je kompletan projetat koštao 11 miliona dolara.

 - Amerikanci kažu 15. Ja sad pitam šta je sa tih 4 miliona. Zašto niko nije pravio galamu tada? Reći ću vam zašto, nije bilo obojene revolucije. Starešine nisu dale signal "nezadovoljnim građanima" da podignu svoj glas.

Narodni poslanik, Milenko Jovanov ističe da nikako ne stoji da je zgrada Generalštaba "kulturno dobro". 

Glavni urbanista Grada Beograda Marko Stojčić isitće da je uvek pripadao onoj grupi arghitekata koji smatra da možda ima vrednost taj objekat ali ne za ovaj prostor.

 - Jednostavno ugao Nemanjine i Kneza Miloša ne može da ima objekat koji je toliko dominantan i odnosu na sve u okruženju i u tom smislu niko nne može da me uvedi da je zgrada Generalštaba veća od ostalih vrednih objekata u tom delu i tom smislu velika je konkurencija tim objektima.

Jovanov kaže da dok je bila cela i dok je bila u upotrebi niko je smatrao ni kao spomenikom ni kao kultura, a ni kad je srušena nije proglašena spomenikom, tek nakon 6 godina nakon rušenja se to desilo. 

Kako se napominje već naredne 2006 godine pokreće se inicijativa za skidanje zaštite kompleksa. Dakle nakon samo nekoliko meseci za proglašavanje za spomenik kulture, državni organ prepoznaje da ta odluka prozivodi problem a ne rešenje. 

Ruševina predstavlja opasnost po građane, napominje se u dokunetarcu.

Napominje se da bivša direktorka za Zavoda za zaštitu spomenika kulture Dubravka Đukanović koja je bila na toj funkciji o 2021. do 2024. godine više meseci je učestovala sa američkim projektantima sa budućnošću kompleksa. To samo po sebi nije sporno, ali se postavlja pitanje da li su ti razgovori vođeni u okviru institucijalne nadležnosti ili su postojale paralelne kalakulacije.

Nikola Selaković ističe da je ona kao direktorka Zavoda sa "njima dogovorala, pregovarala određane stvari. Pokušala da dogovori stvari za sebe, obrnula je ćurak i počela da deluje blokaderski kao što deluje i danas".

 - Znači imate firmu koja je u njenom vlasništvu, ali koju vodi njena ćerka, imate nju koja je članica komisije za planove i imate njenog supriga koji je tada direktor Pokrajinskog zavoda spomenika za zaštitu kulture. Ta stvar kulminira u trenutku kad Zavod i privatna firma čine konzorcijum koji dobija jedan jedan posao vredan oko 4,4 miliona dinara za izradu projekata za izradu fasada - rekao je ministar.

U dokumentacu se dodje da je osoba inače označena kao "heroina" u opozicionim medijma, kako se veruje nakon veoma neuspelog pokušaja reketiranja američkih investitora, podnosi anonimnu krivičnu prijavu kojom se pokreće iscenirani postupak protiv ministra Selakovića.

Detalje o umešanosti, kako se navodi, pojedinaca iz TOK-a kao i ostale šokantne detalje do kojih je došao Centar za društvenu stabilnost možete pogledati u dokumentrarnom serijalu "Generalštab – odbrana države".

BONUS VIDEO