Boban Stojanović
Foto: Alo/Facebook/Boban Stojanović

Boban je o odlasku govorio javno, kao i o mnogim drugim privatnim stvarima, ali retko ko zna da se on borio i izborio sa teškom bolešću. Njemu je dijagnostikovan očni melanom, retka vrsta raka oka. 

On se danas na Fejsbuku oglasio tim povodom, a tamo je pisao o agoniji koja traje godinama. Njegovu priču vam prenosimo u celosti: 

- Poslednje četiri godine, nakon operacije kancera na oku, odlazim na kontrole koje podrazumevaju i injekcije u oko. Na klinici su svi ljubazni, provere mi vid i očni pritisak, urade slike i ultrazvuk, osam vrsta kapi mi prodje kroz oko tokom jednog pregleda. Šanse da se kancer vrati su minimalne, ali moja aksioznost radi 200%. Sve sam ja: zahvalan univerzumu na sačuvanom oku, na činjenici da mi je doktor svetski specijalista, da odlazim u jednu od najbolje opremljenih klinka u Severnoj Americi. Ne vredi. Jutros je ansioznost bila dodatno nahranjena činjenicom da mi je umrla draga prijateljica. Na putu do klinike, poželeo sam da se vratim kući, pozovem doktora i kažem da ja više to sve ne mogu. Ali, otišao sam do stanice, sačekao autobus, seo i na Pinterestu gledao slike italijanske Bitosi keramike.

- Vremenom sam naučio da kažem "da" onome što jeste.

- Život donosi mnoge neprijatne stvari, ali - šta ja sa tim da radim. Pokušao sam da se samosažaljevam, to me umara. Sam sa sobom mogu i o pametnijim stvarima da diskutujem. Imao sam prijatelje, jastuke za suze, ali i ti ljudi rade, imaju svoje radosti i tuge; neodrživo je. Terapija je super, pomogla mi je, preporuka svakome da to uradi. Ali, morao sam da se investiram, da se potrudim da mi bude bolje, da se ne oslanjam na to da mi neko drugi reši probleme i žonglira sa mojim emocijama.

- Stvari se dešavaju. Odem u prodavnicu, nema mleka, malo se iznerviram, ali preživim. Isto i sa bolešću. Isto i sa kancerom. Mogu da potonem, da se ukopam u jad i čemer, ali - čemu to? Što me život više baci, da mi veću šansu da uhvatim zalet i skočim još više. Slomim se, pa se sastavim, pa kažem: Može ovaj deo mene i ovde da stoji. Život uvek može da bude gori i to je činjenica. Postanem zahvalan na sitnicama.

- Dignite ruke od stvari na koje ne možete da utičete. Dok tugujete nad sobom, ne zaboravite da to znači da ste još uvek živi. Ako je neko mesto nepodnošljivo teško, pomerite se na drugo. Sve je rešivo. Sve može sa se prevaziđe. Evo meni pet dana raskrvarenog kapilara u oku da me podseti da se telo samo od sebe leči.
Bolest je mudrost, majke mi vam kažem - napisao je on. 

BONUS VIDEO

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)

Loading