U ispovesti za „Alo!“, Drenka kaže da su ugovor o poklonu potpisali 21. oktobra 2015. uz uslov da joj se otac Boban nađe ako padne u krevet, ali je on pogazio dogovor i drsko joj poručio: „Šta hoćeš? Od boga si dobila, bogu si i dala!“
JA SAM GAZDA!
- U Nemačkoj sam provela 46 godina, kao zamenik šefa u špediciji. Prvo sam sa bivšim mužem kupila kuću u Vukovaru, koja je u ratu sravnjena sa zemljom. Posle razvoda sam kupila kuću u Kikindi jer mi je majka tamo sahranjena i mlađi brat sa porodicom živi tamo. Na imanju od 2,9 ari, u ulici Ivana Jakšića 5 bila je stara kuća od 62 kvadrata, koju sam poklonila svešteniku, dok sam sebi u istom dvorištu napravila novu i podnela zahtev za legalizaciju. Međutim, dok sam bila u Nemačkoj, otac Boban je bez mog prisustva i potpisa to preveo na sebe i javio mi: „Ja sam gazda! U kuću može da uđe samo onaj koga ja pustim“! - kaže Drenka i dodaje da je sveštenik pre toga bio jako ljubazan.
- Oca Bobana sam upoznala pre 10 godina u crkvi. Uvek je pitao: „Kako je naša Drenka? Koliko ostajete? Ako vam bilo šta treba, tu sam“, i preporučivao mi majstore. Kada sam odlučila da mu poklonim kuću, znao je da nemam ni muža ni decu. Rekla sam mu da ću mu dati staru kuću, ako će sa ženom i decom tamo da živi i ako će da me prihvate kao deo familije - priča Drenka, koja je na predlog oca Bobana išla kod psihologa da proceni da li kuću poklanja pri zdravoj pameti!
POSLE UGOVORA, DRUGO LICE
- Psiholog je potvrdio da sam zdrava i prava. Međutim, otac Boban je pokazao svoje pravo lice čim smo potpisali ugovor! Tog dana je kao furija ušao kod mene u dvorište, mlatarajući mantijom i govoreći: „Sada se u crkvi priča da imam nešto sa nekom starom babom!“. Nisu me zanimali tračevi, a kasnije sam mu, u nekoliko navrata, poslala pomoć od oko 5.500 evra, kao i 1.300 evra da mi u novoj kući postavi drveni pod, ali je te pare spiskao - navodi naša sagovornica i kaže da se bahatio posle preotimanja njene imovine.
- Pozvao me telefonom i rekao: „Ovo je sada sve moje, više niko nema nikakva prava“. Kada sam tražila objašnjenje kako je to uradio, odbrusio je: „Imam ja prijatelje! Od danas morate da radite onako kako ja kažem, inače znam da budem grub, drzak i bezobrazan!“. Zapanjeno sam pitala ko je taj iz katastra koji je preveo kuću na njega i rekla da ću ga tužiti, na šta je uzvratio „da mi je džabe da pokrećem sudske sporove i da nijedan neću dobiti jer on zna sve ljude u Kikindi“. Posle mi je slao preteće poruke da će preko svog prijatelja advokata da mi ukine invalidsku penziju. Rekla sam mu da prema meni neće moći da bude grub i da ću tražiti raskid ugovora o poklonu, na šta je rekao: „Da ja ne prođem s vama kao s onom babom što mi je poklonila kuću, pa posle povukla poklon!“. Vrhunac je bio kada je na kapiji promenio bravu i nisam mogla da uđem u svoje dvorište, dok mi je na sudu nudio da mi u zamenu za dve kuće i okućnicu kupi apartman u Kikindi - kaže Drenka, koja sveštenika sreće samo u Osnovnom sudu u Kikindi, dok na svoje imanje još ne može ni da priviri.
Komentari (13)