Milica Rakić
Foto: Alo/Foto: privatna arhiva

Nažalost, zauvek trogodišnja devojčica, postala je večiti simbol stradanja nevinih žrtava u bombardovanju Srbije i Crne Gore.

Te aprilske večeri, kobnog 17. aprila 1999. godine oko 21 sat, dobro poznat zvuk sirena odjekivao je Beogradom.

U kući Rakića, blizu batajničkog aerodroma, mala Milica spremala se za spavanje. Ne sluteći da će to biti poslednji trenuci sa ćerkom, majka je svoje čedo stavila na nošu i otišla za minut u sobu da svojoj ćerkici pripremi krevet za spavanje. U istom času, nebom nad Batajnicom, u svojoj genocidnoj nameri, krstarili su NATO avioni. Jedan od njih, ispustio je rasprskavajuću bombu, čiji geleri lome staklo od kupatila u kome je sedela Milica.

Prasak i lomnjava stakla i kupatilskih pločica, Miličinim roditeljima Dušici i Žarku zaparali su uši i srce gore od svake sirene. Kako je ranije pričao Žarko, tata ubijene devojčice, odmah po eksploziji utrčao je u kupatilo. Dete mu je ležalo mrtvo na podu. Oko Milice je svuda bila krv.

 

Uzeo je svoje dete u ruke, sjurio se niz stepenice, odneo u auto i prevezao svoju Milicu u bolnicu. Međutim, lekari su mogli samo da konstatuju smrt.

Mala i nevina devojčica postala je žrtva NATO agresora.

Nije dočekala prvi dan škole, prvu simpatiju, prvi izlet, prvu maturu. Čak ni prvi ples.

Ubistvo male Milice zvaničnici NATO pakta proglasili “kolateralnom štetom”.

A Milica Rakić je simbol svih naših stradanja i nikada je nećemo zaboraviti!

PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Tagovi

Komentari (0)

Loading