Istraživanje sprovedeno u Španiji na jednoj od najdugovečnijih osoba na svetu pokazuje da izuzetno dugačak život ne mora nužno da znači i loše zdravlje. Marija Branjaz, koja je preminula 2024. godine u 117. godini, imala je ćelije koje su se ponašale znatno mlađe od njene stvarne hronološke dobi, pokazala je detaljna zdravstvena analiza obavljena neposredno pre njene smrti.

Rezultati studije, objavljeni 21. oktobra 2025. godine u naučnom časopisu Cell Reports Medicine, zasnivaju se na uzorcima krvi, pljuvačke, urina i stolice koje je Branjaz dobrovoljno donirala dok je još bila živa. Istraživanje je vodio tim naučnika sa Instituta za istraživanje leukemije „Žozep Kareras“ u Barseloni, koji je analizirao genetske, imunološke i metaboličke pokazatelje njenog organizma.

Naučnici su utvrdili da je Branjaz posedovala retke genetske varijante povezane sa dugovečnošću, snažnim imunim sistemom, kao i zdravljem srca i mozga. Prema njihovim nalazima, njene ćelije su se ponašale kao da su znatno mlađe nego što bi se očekivalo za osobu njenih godina. Time je nadživela prosečan životni vek žena u Kataloniji za više od 30 godina.

Genetika ima ključnu ulogu

Uprkos poodmakloj starosti, Branjaz je imala veoma dobro opšte zdravstveno stanje, uključujući odlično kardiovaskularno zdravlje i izuzetno nizak nivo upalnih procesa u organizmu. Njen imuni sistem i crevni mikrobiom pokazivali su karakteristike tipične za mnogo mlađe osobe, uz veoma nizak nivo lošeg holesterola i triglicerida, kao i visoke vrednosti dobrog holesterola.

„Ekstremna ljudska dugovečnost, kakvu predstavljaju superstogodišnjaci, predstavlja paradoks u razumevanju starenja: uprkos veoma visokoj starosti, oni zadržavaju relativno dobro zdravlje“, navode autori studije.

Prema mišljenju naučnika, Branjaz je vodila mentalno, društveno i fizički aktivan život, uz pridržavanje mediteranske ishrane bogate jogurtom. Ipak, ističu da ekstremna dugovečnost najverovatnije proizlazi iz kombinacije genetskih i faktora sredine, pri čemu genetika ima presudnu ulogu.

Biološki mehanizmi

Zanimljivo je da su istraživači uočili izrazito skraćene telomere – zaštitne strukture na krajevima hromozoma – koje se obično povezuju sa većim rizikom od smrti. Međutim, novija istraživanja ukazuju na to da kod najstarijih ljudi telomere možda nisu pouzdan pokazatelj biološkog starenja. Autori iznose hipotezu da je kraći životni vek ćelija mogao doprineti sprečavanju razvoja raka.

„Slika koja proizilazi iz našeg istraživanja, iako se zasniva na samo jednoj izuzetnoj osobi, pokazuje da ekstremno visoka starost i loše zdravlje nisu nužno povezani“, zaključuju autori studije.

Iako upozoravaju da se zaključci doneti na osnovu jednog slučaja ne mogu direktno primeniti na opštu populaciju, naučnici ističu da su brojna veća istraživanja već pokazala kako dugovečne osobe dele određene biološke osobine koje im pomažu da budu otpornije na bolesti. Marija Branjaz, poručuju, pružila je retku priliku za dublje razumevanje bioloških mehanizama koji omogućavaju izuzetno dug ljudski život.