Reč vampir  koja se danas koristi širom sveta, potekla je sa prostora Srbije i duboko je povezana sa starim slovenskim verovanjima.

 Iako danas svakodnevno koristimo mnoge strane izraze, upravo je ova srpska  reč uspela da postane deo gotovo svih jezika – od engleskog i nemačkog do francuskog, navedeno je u rečniku Miriam Webster.

Poreklo reči vodi do starog oblika „upir“, koji je označavao „neupokojenog“, odnosno mrtvaca za kojeg se verovalo da se vraća među žive. Stari Sloveni su spaljivali mrtve jer su verovali da oni koji nisu pravilno sahranjeni mogu postati vampiri i piti krv živima.

Verovanja u vampire bila su toliko jaka da su se pominjala čak i u Dušanovom zakoniku iz 1349. godine, gde se spominje spaljivanje tela povezanih sa vradžbinama i natprirodnim pojavama.

vampir

Priča koja je Evropi prvi put približila reč „vampir“ vezana je za Petra Blagojevića, hajduka iz Srbije. Nakon njegove smrti 1725. godine, nekoliko ljudi iz njegovog sela misteriozno je umrlo tvrdeći pred smrt da ih je pokojni Petar noću napadao i pio im krv.

Uplašeni meštani otvorili su njegov grob i, prema tadašnjim zapisima, pronašli telo koje je izgledalo gotovo netaknuto. Austrijski službenik Frombald, koji je prisustvovao ekshumaciji, zapisao je da je u ustima pokojnika pronađena sveža krv, što je tada smatrano dokazom da je reč o vampiru, piše Dnevno.hr.

Upravo zahvaljujući toj priči reč „vampir“ ubrzo je prešla granice Balkana i postala deo svetske kulture i jezika.