Usred beskrajne stepe kineske Unutrašnje Mongolije, daleko od velikih gradova i turističkih ruta, uzdiže se jedan od najneverovatnijih industrijskih pejzaža na svetu. Niz ogromnih rashladnih tornjeva, beskrajni dimnjaci, čelične hale, kilometri cevovoda i železničke pruge pune vagona sa ugljem prostiru se dokle pogled seže. To je Tuoketuo, najveća termoelektrana na planeti. Sa više od 6.700 megavata instalisane snage, ova elektrana sama proizvodi više struje nego čitave manje države. Sastoji se od osam ogromnih blokova, a svaki od njih praktično je zasebna elektrana. Kada svi rade punim kapacitetom, čitav kompleks izgleda kao grad koji nikada ne spava. 

 Istorija 

Tuoketuo nije nastao slučajno. Krajem devedesetih i početkom dvehiljaditih godina Kina je rasla brže nego bilo koja zemlja u istoriji. Fabrike su nicale iz dana u dan, gradovi su se širili neverovatnom brzinom, a milioni ljudi prvi put su dobili klima-uređaje, frižidere, televizore i automobile. Za sve to bilo je potrebno mnogo struje. Kina je zato odlučila da iskoristi ono čega ima u izobilju, ugalj. Unutrašnja Mongolija i severni delovi zemlje puni su rudnika, a Tuoketuo je podignut upravo na mestu gde se ugalj može lako dopremati železnicom. Elektrana se nalazi nedaleko od grada Hohot, administrativnog centra Unutrašnje Mongolije, i povezana je sa najvećim kineskim ugljenokopima posebnim železničkim pravcima.

Prvi blokovi počeli su da se grade sredinom devedesetih godina. Radovi su bili ogromni čak i po kineskim standardima. Na gradilištu su istovremeno radile desetine hiljada radnika, a za potrebe elektrane izgrađene su nove saobraćajnice, železnička čvorišta, trafostanice i čitava privremena naselja. 

 Izgradnja 

Elektrana je građena u više faza. Najpre su podignuta dva bloka od po 600 megavata, zatim još dva iste snage, a potom i dodatni blokovi koji su ceo kompleks pretvorili u najveću termoelektranu na svetu. Svaki od osam blokova ima sopstveni kotao, turbinu, generator i rashladni sistem, pa čitava elektrana funkcioniše kao osam međusobno povezanih elektrana u jednoj.

Samo glavni turbinski generatori spadaju među najveće ikada napravljene. Svaka turbina dugačka je više desetina metara, a njena osovina okreće se brzinom od oko 3.000 obrtaja u minuti. Kada para pod visokim pritiskom pokrene lopatice turbine, generatori proizvode ogromnu količinu električne energije koja se potom transformatorima šalje prema Pekingu i industrijskom severu Kine.

Do elektrane svakoga dana stižu dugačke kompozicije natovarene ugljem. Vagon za vagonom ulazi u kompleks, gde ogromni transportni sistemi prenose gorivo do peći. Ugalj se sagoreva u kotlovima visokim gotovo kao dvadesetospratnice. U tim kotlovima voda se pretvara u paru temperature više od 500 stepeni Celzijusa i pod pritiskom višestruko većim od pritiska u automobilskoj gumi.

Ta para zatim prolazi kroz cevovode prečnika većeg od čoveka i pokreće turbine teške po nekoliko stotina tona. Samo jedna turbinska hala veća je od prosečne fabrike. Prostorija u kojoj se nalaze turbine toliko je ogromna da bi u nju mogla da stane čitava sportska arena. 

 Hlađenje 

Još impresivniji su rashladni tornjevi. Njih nekoliko uzdiže se iznad ravnice poput betonskih vulkana. Visoki su više od 150 metara, gotovo koliko i neboder od pedeset spratova. Kroz njih svakoga sata prolaze milioni litara vode potrebne za hlađenje sistema. Iz njihovih vrhova neprekidno se dižu oblaci bele pare vidljivi kilometrima daleko. Pored rashladnih tornjeva nalaze se i dimnjaci visoki više od 200 metara. Oni nisu građeni samo da bi izgledali monumentalno, već da bi dim i gasovi bili izbačeni dovoljno visoko i raspršili se na velikoj površini. Čak i sa tolikom visinom, dimnjaci Tuoketuoa ostaju među najvećim industrijskim objektima u Kini.

Elektrana troši neverovatne količine goriva. Procene govore da Tuoketuo godišnje sagori desetine miliona tona uglja.