Na prvi pogled deluje kao sitnica gde ćete sesti u kafiću ili restoranu. Ipak, mnogi ljudi koji su mentalno vrlo svesni i emotivno stabilni gotovo instinktivno biraju sto uz zid, sa pogledom na prostor. I to nema nikakve veze sa kontrolom, dominacijom ili strahom od onoga što se dešava iza leđa.

Razlog je mnogo jednostavniji — i vezan je za način na koji nervni sistem reaguje na gužvu i buku.

Kada mozak dobije previše signala

U užurbanim lokalima stalno se nešto pomera: konobari prolaze, vrata se otvaraju, ljudi ulaze i izlaze, razgovori se prepliću. Mozak sve to registruje, čak i kada toga nismo svesni.

Kod ljudi koji su posebno osetljivi na promene u okruženju, taj neprekidni tok informacija brzo dovodi do zamora. Telo ostaje u stanju blage napetosti, jer stalno „osluškuje“ šta se dešava iza leđa.

Kada sedite leđima okrenuti zidu, taj pritisak se smanjuje. Mozak dobija jasnu sliku prostora i prestaje da troši energiju na neprekidno skeniranje okruženja.

Emocionalna inteligencija znači i znati kad da se smanji pritisak

Ljudi sa razvijenom emocionalnom inteligencijom obično su vrlo svesni svojih unutrašnjih stanja. Oni znaju kada im je potrebna tišina, stabilnost i osećaj kontrole nad prostorom — ne zbog straha, već zbog mentalne ravnoteže.

Biranje mirnijeg mesta u restoranu je mali, ali efikasan način da se smanji spoljašnja buka i ostavi više prostora za razgovor, razmišljanje i prisutnost u trenutku.

Zašto gužva neke ljude brže iscrpi

Neki ljudi posle sat vremena u bučnom kafiću osećaju umor kao da su radili ceo dan. To nema veze sa introvertnošću, već sa načinom na koji njihov nervni sistem obrađuje stimuluse.

Ako se stalno nešto dešava van vidnog polja, telo ostaje u polu-pripravnosti. To troši energiju, iako ne postoji realna opasnost.

Mesto uz zid zatvara taj „krug neizvesnosti“ i omogućava telu da se opusti.

Nije potreba za kontrolom, već za unutrašnjim mirom

Često se pogrešno misli da ljudi koji biraju takva mesta žele da „imaju pregled nad situacijom“ iz potrebe za dominacijom. U stvarnosti, kod većine je u pitanju potreba za stabilnošću, a ne za kontrolom drugih.

Kada je nervni sistem miran, osoba je opuštenija, komunikacija je lakša, a pažnja usmerenija na sagovornika, a ne na dešavanja oko stola.

Isti obrazac se vidi i u drugim situacijama

Ljudi koji vode računa o mentalnom opterećenju često:

  • biraju da voze, umesto da budu putnici

  • vole radne prostore sa pregledom okoline

  • planiraju vreme odmora posle društvenih događaja

  • izbegavaju prenatrpane prostore kada su već umorni

To nisu znaci povlačenja, već svesnog upravljanja energijom.

Mali test koji svako može da proba

Sledeći put kada sednete u gužvi, obratite pažnju na disanje, napetost u ramenima i koncentraciju. Zatim probajte da sednete uz zid ili u mirniji deo lokala. Razlika se često oseti za nekoliko minuta.

Zato sedenje leđima okrenutim zidu nije stvar opreza, niti znak da neko želi da „drži situaciju pod kontrolom“. To je mali trik za očuvanje mentalnog mira u svetu koji stalno traži pažnju sa svih strana. Ponekad pamet nije u velikim odlukama, već u tome gde ćete spustiti jaknu i sesti na kafu.