ODLAZAK ČOVEKA KOJI JE SABLJOM POSEKAO KRIMINAL Detalji iz života nekadašnjeg načelnika Uprave kriminalističke policije
General policije i nekadašnji načelnik Uprave kriminalističke policije Mile Novaković preminuo je u 72. godini posle teške bolesti. Reč je o čoveku koji je imao važnu ulogu u akciji „Sablja“, kada su posečene najkrupnije ličnosti beogradskog podzemlja, ali i tadašnjeg političkog vrha. Zahvaljujući Novakoviću uhapšen je Milorad Ulemek Legija, a njemu je prvom Zvezdan Jovanović priznao da je ubio bivšeg premijera Srbije Zorana Đinđića!
Javnost u Srbiji zatečena je nakon informacije da je preminula jedna od najznačajnijih ličnosti koja se obračunala sa zemunskim klanom i do tada gotovo nedodirljim ljudima iz sveta kriminala.
Mile Novaković preminuo je u četvrtak u Beogradu posle teške borbe sa rakom, a njegovo ime posle 12. marta 2003. godine, kada je izvršen atentat na bivšeg premijera Zorana Đinđića, ostalo je zauvek u pamćenju naših sugrađana zbog herojske i odlučne borbe s opakim kancerom koji je godinama izjedao našu otadžbinu.
U akciji „Sablja“ imao je nezamenljivu ulogu. Reč je o tadašnjoj akciji pronalaženja i hapšenja osoba za koje se sumnja da su učestvovale u ubistvu premijera Zorana Đinđića, ali i ostalih lica za koja se zna da su pripadnici grupa organizovanog kriminala. Bio je na čelu grupe „Poskok“, koja je prikupljala dokaze i obezbedila prve zaštićene svedoke protiv kriminalaca.
Akcija „Sablja“ je započela nakon ubistva premijera, 12. marta 2003. godine. Zvanično je trajala do 22. aprila 2003, predstavlja jednu od najvećih policijskih akcija u istoriji srpske policije. Za vreme ove akcije privedeno je 11.665 osoba povezanih sa organizovanim kriminalom. Među njima je bilo mnogo javnih i estradnih ličnosti.
Printscreen
General se sreo oči u oči sa najvećim imenima zemunskog klana, a o tome se nije libio javno da priča kasnije. Otkrivao je do tada nepoznate stvari u vezi sa „zemuncima“, o njihovom novcu, gde su ga skrivali, kako su ga sticali i kakve su sve otmice vršili. Govorio je da su otmice za „zemunce“ bile unosan posao i da su tako u kratkom periodu zgrnuli čak neverovatnih 20 miliona evra. Prema njegovom svedočenju, u otmicama su učestvovali gotovo svi „zemunci“, od vođa klana Dušana Spasojevića Šiptara i Mileta Lukovića Kuma, pa nadalje, Miladina Suvajdžića - Ðure Mutavog, Dejana Milenkovića Bagzija, Vladimira Milisavljevića, Sretka Kalinića, Aleksandra i Miloša Simović, Dušana Krsmanovića, Milana Jurišića... A sve to nije moglo bez rukovođenja Milorada Ulemeka Legije, kojije tada bio najkrupnije ime. Kako je govorio, sve otmice su se izvodile u saradnji sa Ulemekom, koji je dobijao polovinu novca. Na listi otmica su bili mnogi, od običnih građana do estradnih ličnosti, suparnika pa i političara.
Od Prijepolja do vođe Sablje
Mile Novaković rođen je 1953. godine u Prijepolju, gde je završio osnovnu i srednju školu. Nakon završetka srednje škole, diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, a kao pripravnik u Upravi kriminalističke policije Beograda zaposlio se 1976. godine i radio na suzbijanju narkotika. Od 1993. do 1997. godine bio je načelnik PU Čukarica, a zatim je prešao na poziciju pomoćnika načelnika za opšti kriminalitet u MUP-u. Predvodio je operativnu grupu „Poskok", koja je vodila hapšenje članova zemunskog klana nakon 5. oktobra 2000. godine. Nakon Đinđićevog ubistva bio je jedan od vođa „Sablje”. U penziju je otišao 2006, a autor je i dve knjige „Državo, ruke u vis” i „Otmica zemunskog klana”.
O Ulemeku je Novaković posebno govorio i do detalja opisao njegovo ponašanje na dan kada je pao.
Pričao je kako je od najmoćnijeg i najbahatijeg čoveka tog vremena postao osoba koja se krila u malom stančiću dok je vladala „Sablja”.
- Veliki Legija je bio glavni u Beogradu. Mogao je da radi šta hoće, da lumpuje, puca u kafićima, pali, da otvara svaka vrata nogom ako treba. Svuda, pa i u vladi. Bio je bog. A onda, godinu i po dana skučen i sabijen u nekoj zemunici, ne sme da proviri. To je sigurno bio raspad u njegovoj glavi. Njegov mozak to više nije mogao da primi. Politička promena i signali koje je prepoznavao prateći medije, kao i moguće poruke koje je dobijao od saboraca i prijatelja tog lepog, sunčanog dana izvukli su ga iz pećine - ispričao je ranije za TV Kurir, i osvrnuo se na samo hapšenje i kako je Legija izgledao tom prilikom:
- Kažu da je bio pripit, možda i naduvan. Bradat, s dugačkom kosom, kada se pojavio ispred kuće, uplašio je žandarme. U strahu koji ih je blokirao povukli su se nekoliko metara. Izvukli su pištolje i držali ga na nišanu. Ženin rođak nije uspeo da ga zadrži. Panično je zvao Aleksandru: „Izašao je ispred zgrade, hoće da se preda”. Ostavila je decu, sela u džip i pojurila nazad, tražeći da razgovara s njim, da pokuša da ga ubedi. Odbijao je razgovor. Od žandarma je zatražio da zovu komandanta Žandarmerije Gurija: „Šta ste se us*ali kao pi*ke?“. Zna se da je potom odveden u sedište MUP u Ulici kneza Miloša - ispričao je Novaković.
Takođe, pominjao je i priznanje Zvezdana Jovanovića, koji je direktni izvršilac atentata na Đinđića.
- Nismo ga ni sa čim pritiskali. Sve vreme smo ga ispitivali Milović i ja, to je trajalo više dana po nekoliko sati dnevno. Svojim priznanjem, u noći 4. na 5. april 2003, Jovanović je direktno optužio Legiju, ne sluteći kakav je značaj i kakve su posledice tog priznanja. Zapravo, postao je prvi neposredni učesnik u atentatu kada je priznao da je od tada već bivšeg komandanta JSO dobio naređenje da ubije premijera - kazao je Novaković za beogradske medije.
Datum sahrane još nije poznat.
BONUS VIDEO
PROČITAJTE KLIKOM OVDE NAJVAŽNIJE AKTUELNE VESTI

Komentari (0)