Posle nekoliko godina slabijeg interesovanja i zastoja u odlascima, ovog leta radnici iz Srbije ponovo su krenuli put Aljaske u nadi da će tokom sezonskog angažmana ostvariti dobru zaradu. Međutim, mnoge je po dolasku sačekala potpuno drugačija situacija od one na koju su navikli prethodnih godina.

Prema iskustvima radnika koji su ove sezone boravili u ribarskim centrima na Aljasci, slab ulov i znatno manji obim posla doveli su do toga da su pojedine fabrike smanjile broj radnih sati ili potpuno obustavile angažovanje dela zaposlenih. Zbog toga su se pojedini radnici vratili u Srbiju svega nekoliko dana nakon dolaska.

Godinama unazad hiljade ljudi iz Srbije odlazile su na Aljasku kako bi radile u fabrikama za preradu ribe. Poslovi obuhvataju preradu i pakovanje ribe, kontrolu kvaliteta, rad u kuhinjama, tehničko održavanje, kao i druge pomoćne poslove u proizvodnim pogonima. U periodima najvećeg obima posla radilo se i do 16 sati dnevno, što je omogućavalo značajnu zaradu zahvaljujući velikom broju prekovremenih sati.

Božidar Perović, koji je ove godine ponovo otišao na ostrvo Kodiak, kaže da je interesovanje za odlazak bilo veće nego prethodnih sezona, naročito nakon sajma zapošljavanja održanog u maju. Ipak, očekivanja mnogih nisu ispunjena.

Kako navodi, najveći problem predstavlja slabiji ulov ribe, dok su troškovi života u međuvremenu značajno porasli. Istovremeno, satnice su ostale na približno istom nivou kao prethodnih godina, zbog čega ukupna zarada više nije onakva kakvu su radnici ranije mogli da ostvare.

Prema njegovim rečima, u pojedinim mestima, poput Valdeza, deo radnika vratio se u Srbiju već nakon nekoliko dana jer posla gotovo da nije bilo. Sa druge strane, na Kodiaku i u pojedinim drugim centrima situacija je nešto povoljnija, mada ni tamo nema garancije da će sezona biti uspešna kao ranijih godina.

Rad na Aljasci godinama je bio privlačan jer su poslodavci obezbeđivali smeštaj, ishranu i avionske karte, dok su mesečne zarade, u zavisnosti od broja radnih sati, ranije dostizale između 2.000 i 7.000 dolara. Međutim, kako ističu radnici, razlika između zarada u SAD i troškova života danas više nije toliko izražena kao ranije.

Dodatni problem ove godine predstavljale su i organizacione poteškoće. Prema rečima Božidara Perovića, deo kandidata nije ni otputovao jer su kompanije procenile da zbog loše sezone neće biti dovoljno posla. Neki planirani odlasci otkazani su neposredno pred zakazane termine za viziranje.

On navodi da je kompanija Silver Bay Seafoods proširila poslovanje preuzimanjem dodatnih kapaciteta i većeg broja lokacija, zbog čega je bilo planirano angažovanje više radnika. Ipak, ostaje nejasno da li je procena potrebnog broja zaposlenih bila usklađena sa očekivanim ulovom i obimom proizvodnje.

Situacija nije ista u svim ribarskim centrima. Dok su pojedine fabrike gotovo obustavile rad zbog manjka ribe, u Petersburgu radnici i dalje imaju veliki broj radnih sati, pa se sezona odvija stabilnije nego na drugim lokacijama.

Na Aljasku ove godine uglavnom su otputovali radnici koji već imaju iskustvo i ranije su učestvovali u programu H-2B, koji omogućava privremeni rad stranih državljana na sezonskim poslovima u Sjedinjenim Američkim Državama kada nema dovoljno domaće radne snage.

Prema iskustvu radnika sa Kodiaka, osnovni uslovi rada ostali su uglavnom isti. Smeštaj, ishrana i put obezbeđuje poslodavac, dok se satnica kreće oko 18 dolara. Ipak, inflacija je značajno umanjila kupovnu moć, jer su cene robe i usluga porasle za 20 do 30 odsto, dok visina zarade nije pratila taj rast.

Još težu sezonu opisuje Milan, koji je radio u Nakneku. Posle veoma intenzivnog početka, tokom kojeg su zaposleni radili i do 16 sati dnevno, proizvodnja je naglo usporila. Radne smene skraćene su na svega nekoliko sati, da bi ubrzo deo radnika ostao bez rasporeda i dobio obaveštenje da se vraća u Srbiju zbog nedostatka posla.

Milan kaže da je ovo njegova četvrta sezona na Aljasci i da ovako lošu situaciju do sada nije doživeo. Osim manjka posla, ističe i probleme sa smeštajem. Kako navodi, u objektu u kojem je boravio nije bilo grejanja, pa su se radnici posle rada u hladnim pogonima vraćali u jednako hladne sobe. Na njihove primedbe, tvrdi, odgovor je bio da će dobiti dodatna ćebad.

Pored toga, kupatilo i toalet nalazili su se van smeštajnog objekta, zbog čega su zaposleni morali da izlaze napolje i po niskim temperaturama. Iz njegovog mesta, kako kaže, u Srbiju se vratila grupa od oko 50 radnika, dok je na poslu ostao tek manji broj zaposlenih.

Problemi nisu pogodili samo radnike iz Srbije. Slična iskustva imali su i strani radnici iz drugih zemalja, koji su se takođe suočili sa prevremenim prekidom angažmana, neizvesnim organizovanjem povratka i dodatnim troškovima tokom putovanja.

Prema informacijama koje su ranije objavile agencije za zapošljavanje, interesovanje za odlazak na Aljasku opada još od 2022. godine. Poslodavci sve češće nastoje da angažuju domaću radnu snagu, dok rast troškova poslovanja i promenjene prilike u ribarskoj industriji dodatno utiču na broj stranih radnika koji svake godine dobijaju priliku da rade u fabrikama za preradu ribe.

Iako pojedine lokacije i dalje nude mogućnost dobre zarade kada je ulov uspešan, iskustva iz ove sezone pokazuju da odlazak na Aljasku više ne predstavlja sigurnu priliku za visoku zaradu kao prethodnih godina. Sve više radnika procenjuje da isplativost zavisi od mnogo faktora na koje ne mogu da utiču, zbog čega odluku o odlasku danas donose znatno opreznije, piše Forbes Srbija.