Bez lavande nema narodne medicine na ovim podnebljima. Kod zdravstvenih problema od
Prapostojbina lavande je Persija, odnosno današnji Iran gde i danas postoje ogromne plantaže ove biljke.
„Lavandu prvenstveno vezujemo za južnu Francusku, tj. Provansu i za divna ljubičasta polja. Takvih polja od skoro ima i u Srbiji. Poslednjih godina, lavanda se veoma uspešno gaji na Suvoj planini, na Rtnju, Fruškoj gori“, kaže
Ova mediteranska biljka uspeva i u predelima koji nisu blizu mora, odgovaraju joj prostori sa
„Vrlo je otporna bez obzira na to što deluje nežno, može da podnese temperaturu do minus 20 stepeni“, naglasio je Antonijević.
Prema njegovim rečima, lavanda koja se gaji kod nas ima veliku količinu etarskog ulja, a upravo to ulje je najvažniji deo biljke jer je lekovito i daje divni miris.
Postoje dve vrste lavande – Lavandula angustifolia koja je lekovita i lavandin, druga vrsta lavande koja se najviše gaji na Hvaru, a smatra se manje lekovitom.
„Obe vrste lavande mogu da se koriste u ishrani. Osim toga što od nje može da se dobije ulje, lavanda može da se koristi kao čaj“, objašnjava gost Jutarnjeg programa i ističe da je u pitanju napitak koji je odličan kod glavobolje, blagotvorno deluje na organe za varenje, jetru i žučnu kesu, smanjuje grčeve.
Kod osoba koje čaj od ove biljke uzimaju
Spasonosna kod opekotina
Ova biljka, ipak, najopznatija je po svom dejstvu na kožu.
„Čitava jedna disciplina - aromaterapija, nastala je zahvaljujući nezgodi u laboratoriji. Jedan francuski hemičar Rene Motis Gatfos opekao se i instinktivno gurnuo ruku u posudu sa uljem lavande i video da je ta opekotina mnogo brže zarasla“, ispričao je Antonijević.
Melem od maslinovog ulja, pčelinjeg voska i etarskog ulja lavande važan je deo kućne apoteke jer je odličan prirodni, biljni lek protiv opekotina, posekotina, manjih rana.
Etarska ulja ne koriste se u nerazblaženom obliku, ne nanose se u nerazblaženom obliku direktno na kožu. Postoje dva izuzetka i lavanda, to jest njeno etarsko ulje jedan je od njih.
Komentari (0)