U zabačenom ribarskom selu Sedanka, na ruskom Dalekom istoku, život je i pre rata u Ukrajini bio surov. Većina domaćinstava nema tekuću vodu, unutrašnje toalete ni centralno grejanje, iako zimske temperature redovno padaju ispod minus deset stepeni.

Selo je okruženo tundrom i močvarama, gotovo odsečeno od sveta. Od maja do oktobra do njega se stiže samo čamcem ili guseničnim vozilima, dok je zimi pristup moguć isključivo motornim sankama ili helikopterom. Posla gotovo da nema – meštani preživljavaju zahvaljujući ribolovu i skromnoj poljoprivredi.

Četiri godine od početka rata, Sedanka je ostala bez gotovo svih muškaraca između 18 i 55 godina. Većina je otišla na front.

„Srce nam se kida – toliko naših je poginulo“, ispričala je Natalija (ime promenjeno) za BBC.
„Suprug moje sestre i rođak su na ratištu. Gotovo da nema porodice bez nekoga u borbi.“

Sedanka se nalazi na severozapadu poluostrva Kamčatka, blizu Ohotskog mora, više od 7.000 kilometara od linije fronta u Ukrajini. Ipak, rat je stigao i do nje.

Od ukupno 258 stanovnika, čak 39 muškaraca prijavilo se za borbu. Dvanaestorica su poginula, sedmorica se vode kao nestali.

„Svi naši muškarci su otišli u specijalnu vojnu operaciju“, rekla je jedna meštanka regionalnom guverneru tokom njegove posete u martu 2024, koristeći zvanični termin Moskve za rat.
„Nemamo nikoga da poseče drva da se zimi ogrejemo“, dodale su žene.

Među poginulima je i lovac i ribar Vladimir Akejev (45). Na front je otišao u leto 2024, a četiri meseca kasnije je ubijen. Njegov kovčeg je do groblja prevezen drvenim sankama, dok su se meštani oprostili dolazeći motornim sankama kroz sneg.

U jesen 2024. u selu je podignut spomenik „učesnicima specijalne vojne operacije“, a regionalne vlasti obećale su da će Sedanka dobiti titulu „sela vojničke hrabrosti“ i poseban program podrške porodicama vojnika. Međutim, obećanja su ostala uglavnom neispunjena – tek nekoliko kuća je renovirano, i to nakon medijskog pritiska.

Gotovo petina kuća iz sovjetskog perioda proglašena je neuslovnom za život. Jedina škola ocenjena je kao opasna, sa zidovima koji prete da se uruše.

Odlazak gotovo svih radno sposobnih muškaraca dodatno je destabilizovao ovu ionako krhku zajednicu u jednom od najizolovanijih krajeva Rusije.

 Nagli rast ruskih gubitaka

BBC je, u saradnji sa ruskim medijem Mediazona i volonterima-istraživačima, potvrdio smrt 40.201 ruskog vojnika tokom 2025. godine. Procene ukazuju da bi do kraja godine broj mogao da dostigne 80.000, što bi je učinilo najkrvavijom od početka invazije 24. februara 2022.

Tokom 2024. potvrđeno je 69.362 poginulih – skoro koliko zajedno u 2022. i 2023. Ukupno je poimenično identifikovano 186.102 ruskih vojnika stradalih u ratu, ali analitičari veruju da je stvaran broj daleko veći – između 286.000 i 413.500.

Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski izjavio je nedavno za France 2 da je „zvanično“ poginulo 55.000 ukrajinskih vojnika, dok nezavisne procene, uključujući podatke sa sajta UA Losses, sugerišu da bi broj mogao biti i do 200.000.

Analiza pokazuje da čak 67% poginulih ruskih vojnika dolazi iz ruralnih područja i malih gradova sa manje od 100.000 stanovnika, iako u tim sredinama živi manje od polovine populacije zemlje.

Moskva ima najmanju stopu gubitaka – pet poginulih na 10.000 muškaraca. U siromašnijim regionima poput Burjatija i Tuva stopa smrtnosti je i do 30 puta veća.

Sedanku uglavnom naseljavaju Korjaci i Itelmeni, starosedelački narodi koji formalno mogu biti oslobođeni regrutacije. Ipak, žrtve među malim autohtonim zajednicama su nesrazmerno visoke – stotine pripadnika tih naroda već su potvrđeno poginule.

Na kraju sveta, daleko od rovova i granica, Sedanka danas vodi svoju tihu bitku – protiv zime, siromaštva i praznine koju su za sobom ostavili oni koji se nisu vratili.