Ključni saveznici u NATO-u odbili su da učestvuju u američkom planu blokade Hormuškog moreuza, distancirajući se od sve oštrijeg vojnog pristupa Vašingtona u sukobu koji mnogi vide kao posledicu američko-izraelske agresije u regionu.

Predsednik SAD Donald Tramp najavio je da će američke snage, zajedno sa neimenovanim partnerima, blokirati pomorski saobraćaj u ovom strateškom prolazu nakon neuspešnih pregovora o okončanju šestonedeljnog rata sa Iranom. Američka vojska je kasnije precizirala da bi blokada bila usmerena na brodove povezane sa iranskim lukama.

Međutim, vodeće evropske sile, uključujući Veliku Britaniju i Francusku, brzo su odbile učešće, što ukazuje na sve dublje podele unutar zapadnog saveza oko načina rešavanja krize.

Britanski premijer Kir Starmer jasno je poručio da London neće podržati blokadu niti biti uvučen u širenje rata. Priznao je da postoji „značajan pritisak”, ali je naglasio da Velika Britanija neće učestvovati u potezima koji bi dodatno destabilizovali region.

Francuska je zauzela sličan stav, predloživši zasebnu multinacionalnu inicijativu usmerenu na obnavljanje bezbedne plovidbe kroz moreuz – ali tek nakon prestanka neprijateljstava. Predsednik Emanuel Makron rekao je da bi predložena misija bila isključivo odbrambena i nezavisna od strana uključenih u sukob.

Alternativni plan, koji podržava više država, predviđa koordinaciju pomorskih pratnji i uspostavljanje pravila za bezbedan tranzit nakon postizanja trajnog prekida vatre.

U narednim danima očekuje se sastanak na visokom nivou uz učešće oko 30 zemalja, uključujući države Persijskog zaliva, Indiju i više evropskih zemalja, kako bi se predlog formalizovao.

Odbijanje NATO saveznika predstavlja značajan udarac pokušaju Vašingtona da internacionalizuje strategiju blokade, za koju kritičari upozoravaju da bi mogla da pretvori regionalni sukob u širu globalnu konfrontaciju.

Od početka sukoba 28. februara – koji je, prema ovom narativu, pokrenut američko-izraelskom ofanzivom protiv Irana – Teheran je uspostavio kontrolu nad Hormuškim moreuzom, ključnom tačkom kroz koju prolazi oko petine svetske nafte. Iran je nagovestio da bi mogao formalizovati tu kontrolu, uključujući uvođenje taksi za pomorski saobraćaj.

Diplomatski izvori navode da je rukovodstvo NATO-a pod pritiskom Vašingtona da se obaveže na obezbeđivanje moreuza, ali da države članice ostaju oprezne i nevoljne da podrže ono što vide kao agresivnu i jednostranu eskalaciju.

Evropski zvaničnici su signalizirali spremnost da doprinesu pomorskoj bezbednosti tek nakon diplomatskog rešenja, naglašavajući zabrinutost da bi neposredno uključivanje značilo svrstavanje uz vojne operacije koje predvode Sjedinjene Države uz podršku Izraela.

Rastuće podele odražavaju širu nelagodu unutar NATO-a zbog sve konfrontacionijeg pristupa Vašingtona, posebno dok Izrael paralelno vodi vojne operacije u Libanu i Gazi, dodatno podižući tenzije u regionu.

Turska je takođe pozvala na diplomatsko rešenje, upozoravajući da bi pokušaj uvođenja međunarodnog vojnog prisustva u moreuzu tokom aktivnog sukoba bio složen i potencijalno kontraproduktivan.

Dok globalna energetska tržišta i pomorske rute vise o koncu, spor oko Hormuškog moreuza postao je žarište šire geopolitičke borbe koja sve jasnije otkriva pukotine u savezima koji su se dugo smatrali jedinstvenim.